| Datum | Događaj |
|---|---|
| oko 1900. pr. Kr. | Egipatski pisar rabi nestandardne hijeroglife u jednom natpisu. To se navodi kao prvi dokumentirani primjer pisane kriptografije. |
| 1500. pr.Kr. | Mezopotamska glinena pločica sadrži šifiriranu formulu za izradu glazure za glinene lonce. |
| 500.-600. pr. Kr. | Hebrejski pisari koji su zapisivali knjigu o Jeremiji, koja ja dio Biblije, upotrijebili su jednostavnu šifru koja izvrće abecedu naopako, poznatija kao ATBASH. Jeremija je počeo diktirati knjigu pisaru zvanom Baruch 605. godine pr. Kr., ali se poglavlja koja sadrže te kodirane dijelove pripisuju drugom izvoru označenom samo kao "C" (za koga se vjeruje da nije Baruch). "C" bi mogao biti pisar koji je pisao knjigu o Jeremiji nakon balilonskog izgnanstva 587.g.pr.Kr., suvremenik Barucha ili čak i Jeremije. ATBASH je bila jedna od hebrejskih šifri koje su u to vrijeme bile u upotrebi. |
| 487. pr. Kr. |
Stari Grci su upotrijebili štap nazvan "skytale", oko kojeg se motala dugačka, uska vrpca kože na koju bi se onda uzduž štapa pisala poruka. Kožna vrpca bi se zatim odmotala i nosila kao pojas. Primaoc je morao imati štap istog promjera da bi pročitao poruku. NAPOMENA: u izdanju časopisa Cryptologia iz srpnja 1998. izašao je članak pod naslovom "The Myth of the Skytale" u kojem se tvrdi da je uporaba skytale šifre samo mit i ništa više. |
| 50.-60. pr. Kr. | Julije Cezar (100.-44.g.pr.Kr.) je rabio jednostavnu supstituciju na običnoj abecedi (samo kružni pomak cijele abecede) u državnim komunikacijama. Šifra je inače nešto slabija od ATBASH šifre, ali za ono vrijeme kada je vrlo malo ljudi uopće znalo čitati je bila dovoljno dobra. |
| 0.-400.? |
Kama Sutra Vatsayana navodi kriptografiju kao 44. i 45. od 64 umjetnosti (yoga) koje bi ljudi trebali znati i prakticirati. Vrijeme nastanka djela je prilično nesigurno, ali se vjeruje da je nastalo između prvog i četvrtog stoljeća nove ere. (Drugi stručnjak John W. Spellman smješta vrijeme nastanka izneđu 4.st.pr.n.e. i 5. st.n.e. Vatsayana navodi u svom djelu da je ono zbirka mnogo ranijih djela, što čini određivanje vremena nastanka još nesigurnijim. Dio prvi, poglavlje treće navodi 64 umjetnosti, a počinje ovako: "Čovjek bi trebao proučavati Kama Sutru i znanja i vještine koja su njoj podređena (...). Čak i mlade djevojke bi trebale izučavati Kama Sutru, zajedno sa njenim znanjima i vještinama prije braka, a i nakon njega, uz pristanak svog muža." Ove 64 umjetnosti očito nisu pod jurisdikcijom vlasti, pa čak ni ondašnjih akademskih ustanova, nego samo običnih ljudi. U navedenom popisu umjetnosti, u 44. i 45. redu čitamo:
|
| oko 200 - te godine | Takozvani Leiden papirus koristi šifre za sakrivanje ključnih dijelova važnih (čarobnih) recepata. |
| 725.-790.? | Abu `Abd al-Rahman al-Khalil ibn Ahmad ibn `Amr ibn Tammam al Farahidi al-Zadi al Yahmadi je napisao (sada izgubljenu) knjigu o kriptografiji, nadahnut svojim rješenjem kriptograma na grčkom za bizantinskog cara. Njegovo se rješenje baziralo na poznavanju (ispravnom nagađanju) jasnog teksta na početku poruke - standardna kriptoanalitička metoda koja se rabila čak i za razbijanje Enigmine šifre u drugom svjetskom ratu. |
| 855. | Abu Bakr Ahmad ben `Ali ben Wahshiyya an-Nabati je objavio nekoliko šifrarnih abeceda koje su se tradicionalno koristile za šifriranje čarobnih recepata. |
| --- | Nekoliko dokumenata je sačuvano iz doba vladavine Ghaznavida nad pokorenom Perzijom. U njima je kroničar zapisao da su visoki državni dužnosnici svaki dobivali svoju osobnu šifru prije nego što bi krenuli na dužnost. Nestalnost postojanja islamskih država u to doba i uzastopni neuspjesi u uspostavljanju javnih službi i veleposlanstava u drugim državama je uzrokovalo izumiranje takvih običaja. |
| 1226. | 1226. godine pojavljuju se u mletačkim arhivima slabi tragovi kriptografije u političkim spisima. Šifriranje je ograničeno na uporabu točaka i križića na mjestu samoglasnika u samo nekoliko raštrkanih riječi u tekstu. |
| oko 1250. | Roger Bacon ne samo da je opisao više različitih šifri, već je i zapisao: "Čovjek je lud ako zapisuje tajnu na bilo koji drugi način od onog kojim će ga sakriti od očiju vulgarnih." |
| 1379. | Gabrieli di Lavinde je na zahtjev pape Clementa VII stvorio kombinaciju supstitucijske abecede i malog koda - prvi primjer nomenclatora. Ova je vrsta koda/šifre ostala u upotrebi među diplomatima i nekim običnim ljudima slijedećih 450 godina, bez obzira na mnoge sigurnije šifre koje su stvorene u međuvremenu, vjerojatno zbog svoje relativne jednostavnosti. |
| 1300 - te | `Abd al-Rahman Ibn Khaldun je napisao "Muqaddimah", značajni pregled dotadašnje povijesti. U njemu navodi upotrebu "imena mirisa, voća, ptica ili cvijeća za oznaku pojedinih slova, ili (...) oblika različitih od uobičajenih oblika pisanja slova" kao šifre između vojnih i poreznih uprava. Također je insinuirao i na kriptoanalizu, zapisujući "dobro poznati zapisi o toj temi su u vlasnišvu ljudi". |
| 1392. | "The Equatorie of the Planetis", koji je vjerojatno napisao Geoffrey Chaucer, sadrži šifrirane ulomke. Šifra se sastoji od jednostavne supstitucije sa šifrarnom abecedom koja se sastojala od slova, brojeva i simbola. |
| 1412. | Shihab al-Din abu `l-`Abbas Ahmad ben `Ali ben Ahmad `Abd Allah al-Qalqashandi je napisao "Subh al-a `sha", arapsku enciklopediju od 14 svezaka u kojoj je obrađena kriptografija. Taj se odjeljak pripisuje Taj ad-Din `Ali ibn ad-Duraihim ben Muhammad ath-Tha`alibi al-Mausiliju (1312.-1361.) čiji su zapisi o kriptografiji izgubljeni. Popis šifri u ovom djelu uključuje i supstituciju i transpoziciju i, prvi put, šifru koja jedno slovo jasnog teksta mijenja sa više slova šifriranog teksta (polialfabetna supstitucija). Također se iz tog odjeljka jedan dio pripisuje Ibn al-Durahimu, a radi se o prikazu i primjeru kriptoanalize, uključujući upotrebu frekvencijske analize pojavljivanja slova u nekom jeziku i grupa slova koja se ne mogu zajedno pojaviti u istoj riječi. |
| 1466.-1467. | Leon Battista Alberti (prijatelj Leonarda Datoa, političkog tajnika koji je možda podučio Albertia najnovijoj kriptologiji) je izumio i objavio prvu polialfabetnu šifru dizajniranjem šifrarničkog diska u svrhu pojednostavljivanja procesa šifriranja. Ova vrsta šifre navodno nije slomljena sve do 1800-tih. Alberti je osim svog izuma iscrpno opisao i najnovije šifre tog doba. Alberti je svoj disk također rabio i na šifriranom tekstu. Ovi su sustavi šifriranja bili značajno jači od nomenclatora, koje su diplomati koristili tada i još nekoliko stoljeća kasnije. |
| 1473.-1490. | Rukopis Arnaldusa de Bruxella koristi pet redaka šifre u svrhu sakrivanja ključnog dijela procesa stvaranja kamena mudraca. |
| 1518. | Johannes Trithemius je napisao prvu tiskanu knjigu o kriptografiji. Izumio je steganografsku šifru u kojoj je svako slovo predstavljeno kao riječ uzeta iz niza stupaca. Rezultirajući niz riječi bi bio ispravna molitva. Također je opisao i polialfabetske šifre u sada standardnom obliku kvadratnih supstitucijskih tablica. Uveo je promjenu abecede za svako slovo koje se šifrira. |
| 1553. | Giovan Batista Belaso je predstavio upotrebu fraze kao ključa za ponavljajuću polialfabetsku šifru (radi se o standardnoj polialfabetskoj supstituciji koju mnogi autori do danas pogrešno nazivaju Vigenere-ovom) |
| 1563. | Giovanni Battista Porta je objavio tekst o šiframa, u kojem je predstavio digrafsku šifru. Klasificirao je dotad poznate šifre na supstituciju, transpoziciju i supstituciju simbolima (upotreba čudnih znakova za abecedu). Sugerirao je upotrebu sinonima i pogrešaka u pisanju radi zbunjivanja kriptoanalitičara. Navodno je otkrio i upotrebu miješane abecede u polialfabetskoj tablici. |
| 1564. | Bellaso je objavio šifru automatskim ključem kao poboljšanje iste, čiji je izumitelj Cardano. |
| 1585. | Blaise de Vigenere je napisao knjigu o šiframa, uključujući i prvi autentični jasni tekst i kriptirani tekst sustava automatskog ključa (sustav u kojem se prethodno slovo jasnog teksta ili kodiranog teksta koristi kao ključ za kriptiranje sadašnjeg). Oba od ovih načina kriptiranja su zaboravljena i ponovno izumljena u 19. stoljeću. Ideja automatskog ključa se i danas koristi u CBC i CFB načinima rada DES algoritma. |
| 1623. | Sir Francis Bacon je opisao šifru koja sada nosi njegovo ime - biliteralna šifra, poznata danas kao 5-bitno binarno kodiranje. Unaprijedio je to kao steganografski uređaj - upotrebljavajući variranje vrste lica za prijenos svakog bita kodirane poruke. |
| 1790 - te | Thomas Jefferson je, vjerojatno uz pomoć Dr. Roberta Pattersona (matematičara na sveučilištu u Pennsylvaniji) izumio šifrarnik s kotačem. On je ponovno izumljen kasnije u nekoliko različitih obljika i korišten u drugom svjetskom ratu od strane američke ratne mornarice kao vrpčasta šifra, M-138-A. |
| 1817. | Colonel Decius Wadsworth je konstruirao dva diska za šifriranje sa fiksnim odnosom broja okretaja i različitim brojem znakova na jednom i drugom disku, rezultirajući šifrom koja se mijenja u ovisnosti od teksta koji se kriptira. |
| 1854. | Charles Wheatstone je izumio šifru poznatu kao playfair šifra, po njegovom prijatelju Lyonu Playfairu koji ju je objavio. Ova šifra upotrebljava indeksirano polje slova, što digrafsku šifru čini vrlo upotrebljivom na terenu. Također je ponovno izumio Wadsworthov stroj, i poznat je po tome. |
| 1857. | Šifru admirala Sir Francisa Beauforta, (inače poboljšanje Vigenereove šifre) objavio je njegov brat nakon njegove smrti u obliku kartice 4x5 inča. |
| 1859. | Pliny Earle Chase objavljuje prvi opis frakcionacijske (tomografske) šifre. |
| 1854. | Charles Babbage ponovno izumljuje šifrarnik s kotačem. |
| 1861.-1980. |
Studija pokazuje da je od prijave prvog izuma vezanog za kriptografiju 1861. pa sve do 1980. prijavljeno u Patentnom uredu SAD-a 1769 izuma vezanih primarno za kriptografiju. |
| 1861. | Friedrich W. Kasiski je objavio knjigu u kojoj daje prvo opće rješenje za polialfabetske šifre sa ponavljajućim ključem, zaključujući time stotinjak godina neprobojnosti te vrste šifri. |
| 1861.- 1965. | Tijekom američkog građanskog rata Sjever je koristio, među ostalim, supstituciju određenih riječi u kombinaciji sa stupčastom transpozicijom, dok je Jug koristio Vigenereovu šifru, za koju je Kasiski upravo objavio rješenje. |
| 1891. | Bojnik Etienne Bazeries je stvorio svoju verziju šifrarnika s kotačem, koju je objavio nakon što ga je francuska vojska odbila. |
| 1913. | Satnik Parket Hitt je ponovno izumio šifrarnik s kotačem, u obliku s vrpcama, što vodi na izvedbu M-138-A, koji se rabio u drugom svjetskom ratu. |
| 1916. | Bojnik Joseph O. Mauborgne je vratio Hittov vrpčasti šifrarnik natrag u oblik s kotačem, pojačao konstrukciju abecede i proizveo stroj koji je doveo do M-94 stroja za šifriranje. |
| 1917. | William Frederick Friedman, kasnije poznat kao otac američke kriptoanalize (i čovjek koji je stvorio taj termin) radio je kao civilni kriptoanalitičar (zajedno sa svojom ženom Elisabeth) u Riverbank Laboratories. Tamo je razbijao šifre za američku vladu, koja sama nije imala takvih institucija. Kasnije je u Riverbanku otvorio školu za vojne kriptoanalitičare, a naknadno preselio tu školu iz Riverbanka u Washington. |
| 1917. | Gilbert S. Vernam, radeći za AT&T je izumio praktičan stroj za šifriranje polialfabetskom šifrom sa potpuno slučajnim odabirom ključa koji se nikad ne ponavlja. Koliko je poznato, to je najsigurnija moguća šifra. Stroj je ponuđen američkoj vladi, ali je odbijen, pa se našao na tržištu 1920. godine. |
| 1918. | Nijemci su pustili u pogon sustav ADFGVX pred kraj prvog svjetskog rata.Šifra se sastojala iz supstitucije pomoću indeksiranog polja znakova, zatim frakcionacije i na kraju transpozicije dijelova slova. Šifru je slomio francuski kriptoanalitičar, poručnik Georges Painvin. |
| 1919. | Hugo Alexander Koch je u Nizozemskoj prijavio patent šifrarnika temeljenog na rotoru. Prodao je patentna prava 1927. Arthuru Scherbiusu, koji je 1923. izumio i počeo prodavati Enigmu. |
| 1919. | Arvid Gerhard Damm je prijavio u Švedskoj izum mehaničkog šifrarnika s rotorom. Ovaj je stroj prerastao u cijelu obitelj strojeva za šifriranje pod vodstvom Borisa Caesara Wilhelma Hagelina, koji je preuzeo posao i postao jedini komercijalni kriptograf koji je svoju vještinu pretvorio u izvrstan biznis. Nakon rata Švedska je donijela zakon kojim vlada može prisvojiti izume koje smatra strateški važnima, pa je Hagelin svoju tvrtku preselio u Zug u Švicarskoj, i tamo je registrirao kao Crypto AG. Tvrtka još posluje, a u posljednje vrijeme je suočena s optužbama da je namjerno oslabila šifre koje je prodala Iranu. |
| 1921. | Edward Hugh Hebern je utemeljio "Hebern Electric Code", tvrtku za izgradnju i prodaju elektromehaničkh šifrarnika temeljenih na rotorima koji se okreću odometarskim načinom nakon šifriranja svakog znaka. |
| 1923. | Arthur Scherbius je utemeljio ``Chiffriermaschinen Aktiengesellschaft'' ("Dioničko društvo za proizvodnju i prodaju strojeva za šifriranje"), u kojem je proizvodio i prodavao Enigmu. |
| 1924. | Alexander von Kryha je izgradio svoj "stroj za kodiranje" koji je koristilo čak i njemačko ministarstvo vanjskih poslova sve do 1950- ih. Unatoč tome, njegova je šifra bila vrlo slaba, pošto je imala mali razmak između ponavljanja ključa. Četvorica američkih kriptografa, Friedman, Kullback, Rowlett i Sinkov su uspjeli riješiti pokusni kriptogram od 1135 znakova za svega 2 sata i 41 minutu. Bez obzira na to stroj se nastavio prodavati i upotrebljavati - trijumf prodaje i pouka za korisnike uređaja za šifriranje. |
| 1927. - 1933 . |
Krug korisnika kriptografije nije ograničen samo na bankare, ljubavnike, kriptografske entuzijaste i slične. On uključuje i kriminalce. Vrijeme najvećeg šverca u povijesti - prohibicija u SAD-u - stvorila je i najveći uspon kriptografije u službi kriminalnog miljea. Od tada, pa do danas u FBI-u postoji odjel za kriptoanalizu koji se bavi razbijanjem šifri koje koriste kriminalci. Umirovljeni poručnik britanske mornarice je za pacifički krug švercera alkohola razvio sustave šifiranja, a grupe švercera na Altantiku i Meksičkom zaljevu su po potrebi imale svoje sustave. Njegovo ime je nepoznato, ali je njegova kriptografska umješnost bila očita. "Neke od korištenih šifri su po kompleksnosti veće čak i od šifri koje su pojedine vlade koristile za svoje najtajnije komunikacije", zapisala je Elizabeth S. Friedman u jednom izvještaju iz sredine 1930 - ih. Čak ni za vrijeme prvog svjetskog rata, kada je razvoj šifri bio na vrhuncu nisu korištena takva ugnježđivanja šifri kakva su koristili krijumčari alkohola na zapadnoj obali SAD-a. |
| 1929. | Lester S. Hill je objavio ``Cryptography in an Algebraic Alphabet'' ("Kriptografija u algebarskoj abecedi"), u kojoj se blok jasnog teksta šifrira matričnim operacijama. |
| 1933. - 1945. | Enigma nije uspjela kao komercijalni proizvod, ali su je preuzeli njemački nacisti, i poboljšali je da bi postala glavni uređaj za šifriranje u nacističkoj Njemačkoj. Njenu šifru je slomio poljski matematičar Marian Rejewski, samo na osnovi zarobljenog primjerka šifiranog teksta i dnevnih ključeva za tri mjeseca unaprijed, koje je ukrao saveznički špijun. Kasnije su uslijedili i druga razbijanja Enigmine šifre pod vodstvom Alana Turinga, Gordona Welchmana i drugih u Bletchley Parku u Engleskoj. |
| 1937. | Japanci su razvili stroj za šifriranje koji su Amerikanci nazvali Purple kao rezultat podataka koje je Herbert O. Yardley iznio u svojoj poznatoj knjizi "American Black Chamber". Šifru je slomio američki tim pod vodstvom Williama Fredericka Friedmana. Purple je umjesto rotora koristio releje nalik onima u staroj telefonskoj centrali, pa je zato izvodio permutacije različite od onih koje rade strojevi bazirani na rotoru. |
| 1930 - te | Neki autori pripisuju izum američke SIGABA-e (M-134-C) Williamu S. Friedmanu, dok ga drugi pripisuju jednom od njegovih prvih učenika, Franku Rowlettu. U SIGABA-i je poboljšan sustav rotora Heberna i Scherbiusa upotrebom pseudo-slučajnog odabira smjera okretanja pojedinih rotora, za razliku od Enigme kod koje je smjer okretanja rotora bio odometarski. Također je korišteno 15 rotora (10 za šifiranje, a 5 vjerojatno za pseudo-slučajni odabir smjera okretanja prvih 10 rotora), dok je Enigma imala ukupno 3 ili 4 rotora. |
| 1930 - te | Britanski TYPEX je bio značajan napredak u odnosu na komercijalnu Enigmu, koju su Britanci nabavili i proučavali 1920-ih. To je bio stroj sa 5 rotora, od kojih su prva dva imala ulogu statora, tj, imali funkciju ploče s utikačima na njemačkoj Enigmi. |
| 1970. | Pod vodstvom Dr. Horsta Feistela je u IBM-ovom Watson Research Labu 1960-ih izumljena šifra pod nazivom Lucifer. Ta šifra je kasnije inspirirala stvaranje američke DES šifre (opisane niže) i drugih šifri temeljenih na umnošku brojeva, čineći tako obitelj šifri pod zajedničkim nazivom "Feistelove šifre". |
| 1976. | Šifra dizajnirana u IBM-u na osnovi Lucifer šifre i sa nekim promjenama koje je unijela američka NSA prihvaćena je u SAD-u kao Data Encryption Standard (DES). Široko je prihvaćena i u svijetu, zbog svoje dokazane otpornosti na napade tijekom posljednjih 20 godina. Čak i neki koji smatraju da je zastarjela je koriste kao dio svog sustava za šifiranje, na primjer 3-ključni trostruki DES. |
| 1976. | Whitfield Diffie i Martin Hellman su objavili "New Directions in Cryptography" ("Novi pravci u kriptografiji"), predstavljajući javnosti zamisao o kriptografiji javnih ključeva. Također su izložili ideju o autentifikaciji potenciranjem jednosmjerne funkcije. Zaključili su svoj rad sa primjedbom za koju ova stranica pruža jake dokaze: "Vještina u razbijanju šifri je uvijek bila na strani profesionalaca, ali je inovacija, posebno izumi novih sustava kriptiranja, dolazila od strane amatera." |
| travanj 1977. | Inspirirani radom
Diffiea i Hellmana, a sami potpuni početnici u kriptografiji, Ronald R.
Rivest, Adi Shamir i Leonard M. Adleman su razmatrali kako načiniti praktično
upotrebljiv sustav kriptiranja sa javnim ključevima. Jedne noći u travnju,
Ron Rivest je imao jaku glavobolju, i tada mu je na pamet pao RSA algoritam.
Zapisao ga je i poslao slijedeće jutro Shamiru i Adlemanu. To je bila praktična
šifra sa javnim ključevima koja se mogla koristiti i za šifriranje poruka
i za digitalni potpis, a bazirala se na težini faktoriziranja velikih brojeva.
Poslali su taj rad Martinu Gardneru da ga objavi u časopisu Scientific American.
Pojavio se u izdanju tog časopisa iz rujna 1977. U članku u kojem je opisan
RSA je bila i ponuda da se pošalje potpuna tehnička specifikacija svakome
tko pošalje adresiranu omotnicu sa plaćenom poštarinom. Došlo je na tisuće
takvih omotnica iz cijelog svijeta.
Netko u NSA-u je prigovorio zbog slanja te specifikacije u inozemstvo, pa je disribucija RSA algoritma jedno vrijeme zaustavljena. Nakon što NSA nije pružila valjani pravni razlog za svoj zahtjev, distribucija RSA u inozemstvo je nastavljena. Adi Shamir vjeruje da je to uporište trenutne politike da se tehničke specifikacije i radovi mogu slobodno distribuirati. Napomena: nakon pokušaja NSA da ograniči objavljivanje nastala su dva međunarodna časopisa, "Cryptologia" i "The Journal of Cryptology". Suprotno glasinama, RSA trojac
nije znao za ITAR, odnosno uredbu o tajnosti patenata. Oni su objavili
rad prije prijave za međunarodni patent ne zato da bi izbjegli tu uredbu,
nego zato što nisu uopće ni razmišljali o njegovom patentiranju. |
| 1978. | RSA algoritam je objavljen u časopisu Communications ACM-a. |
| 1984. -1985.? | rot13 šifra je upotrijebljena u softwareu za čitanje newsa na USENET-u da bi se spriječio pristup djece za njih neprikladnim sadržajima. Ovo je prvi poznati primjer uspješnog korištenja šifre sa javnim ključem. |
| 1990. | Xuejia Lai i James Massey su u Švicarskoj objavili "A Proposal for a New Block Encryption Standard" ("Prijedlog za novi Standard za šifriranje blokova podataka"), prijedlog za International Data Encryption Algorithm (IDEA), koji bi trebao zamijeniti DES. IDEA koristi 128-bitni ključ i koristi operacije koje je lako implementirati na računalu, čineći ga u praksi vrlo efikasnim. |
| 1990. | Charles H. Bennett, Gilles Brassard et al. su objavili svoje rezultate eksperimenata vezanih za kvantnu kriptografiju, koja koristi pojedinačne fotone za prijenos niza bita ključa za šifriranje poruke Vernamovom šifrom (ili nekom drugom). Pod uvjetom da vrijede zakoni kvantne mehanike, kvantna kriptografija pruža ne samo sigurnost, nego i pokazatelj da li je netko prisluškivao komunikaciju i mjeru koliko je najviše bitova prisluškivač mogao uhvatiti. S druge strane, ovakav način kriptografije zahtijeva da su pošiljatelj i primatelj kriptirane poruke povezani opitčkim kabelom. |
| 1991. | Phil Zimmermann je objavio prvu verziju svog PGP-a (Pretty Good Privacy) kao odgovor na FBI-ev zahtjev da mu se omogući pristup jasnom tekstu poruka koje građani šalju. PGP je ponudio visoki stupanj sigurnosti običnom građaninu, i kao takav postao jaka konkurencija komercijalnim proizvodima te vrste, kao što je Mailsafe tvrtke RSADSI. PGP je posebno značajan i zbog toga što je objavljen kao freeware i kao takav postao svjetskim standardom, a konkurencija je zbog toga propala. |
| 1994. | Profesor Ron Rivest, autor ranijih RC2 i RC4 algoritama uključenih u RSADSI-jev BSAFE kriptografski library, objavio je svoj novi algoritam RC5 na Internetu. Ovaj algoritam koristi rotaciju ovisnu o podacima kao nelinearnu operaciju i parametriziran, tako da korisnik može mijenjati veličinu bloka, broj ponavljanja i duljinu ključa. Još uvijek je prenov da bi se analizom utvrdili parametri koji osiguravaju potrebnu otpornost na napade. Doduše, RSA laboratorij je proveo analizu koja je objavljena na CRYPTO '95 konvenciji, i koja sugerira da vrijednosti parametara w=32 i r=12 daju šifri veću jačinu od DES-a. Treba imati na umu da su ovo rezultati prve analize. |