|
FAKULTET ELEKTROTEHNIKE I RAČUNARSTVA
DIPLOMSKI RAD br. 1288
USPOREDBA OSTVARENJA RAID5 SUSTAVA NA OPERACIJSKIM SUSTAVIMA WINDOWS NT I LINUX
Tomislav Juričić
Zagreb, rujan 2001. Sadržaj
2. Usporedba različitih vrsta RAID polja diskova 3.2. Windows 2000 Server verzija 4.1. Opis sklopovlja na kojem su se obavljali eksperimenti 4.2. Instalacija na Windows 2000 Serveru 5.1. Okolina u kojoj su se obavljali eksperimenti 5.2. Rezultati testova na Windows NT 2000 operacijskom sustavu 5.2.1. 300 datoteka veličine 5 MB, ukupno 1.5 GB 5.2.2. 1500 datoteka veličine od 0.1 do 1 MB, ukupno 787 MB 5.2.3. Rezultati testa s veličinom NTFS jedinice 32 kB umjesto 4 kB 5.3. Rezultati testova na operacijskom sustavu Linux 5.3.1. Testovi s datotekama veličine 5 MB 5.3.2. Testovi s datotekama veličine od 100 kB do 1 MB 5.3.3. Testovi s datotekama veličine od 32 do 64 kB 1. Uvod
U današnjim računalnim sustavima tvrdi disk je najveće usko grlo kod obrade i slanja informacija. Tvrdi diskovi su još nezamjenjivi mediji za pohranu i rad s podacima potrebnim sustavima. U zadnje vrijeme se razvijaju jeftini optički diskovi, ali njihova je brzina još nedovoljna, dok je cijena brze poluvodičke memorije još prevelika da bi se mogla koristiti kao masovni spremnik. Usporedivši brzinu razvoja poluvodičkih komponenti, prvenstveno procesora, te tvrdih diskova uočljivo je da su poluvodičke komponente daleko odmakle i u smanjenju cijene i po brzini rada. Dok su se kod prvih sustava tvrdi diskovi morali usporavati, jer procesor i ostale komponente sustava nisu bile dovoljno brze za disk, danas su uobičajeni procesori koji mogu upravljati cjelokupnim radom polja diskova. Upravo su polja diskova ustrojena u neku RAID arhitekturu ključ u smanjivanju razlike u brzini između dijela za pohranu podataka i ostatka sustava. U prošlosti se RAID polje podrazumijevalo kao sustav koji se sastoji od određenog broja tvrdih diskova kojima upravlja kontroler RAID polja. Uobičajeno je da se kontoler ostvari kao zasebna kartica koja se umeće u slobodan utor u sustavu ili se integrira na matičnu ploču jer je integriran na samo jedan procesor. U zadnje vrijeme se pojavljuju programska rješenja koja zamjenjuju sklopovski kontroler. Tako postoji RAID 5 upravljački program koji je ugrađen u operacijske sustave Windows 2000 Server te Linux. Ovakva rješenja pružaju prednosti u pogledu cijene sustava jer nije potrebno kupovati skupi RAID kontroler. Međutim negativne strane ovakvog rješenja su to što se dodatno opterećuje glavni procesor sustava, a to je posebno očito u slučaju ako se podaci trebaju regenerirati. Zbog toga je programsko rješenje popularno u manjim sustavima dok je za ozbiljniju primjenu kontroler neizbježan. U ovom radu uspoređena su dva rješenja programske implementacije RAID upravljačkog programa. Oni su ugrađeni u operacijske sustave Linux te Windows NT 2000 Server. Ispitano je koja je implementacija bolja u vidu performansi koje omogućuje nad RAID poljem, te jednostavnost instaliranja samog RAID polja na odgovarajućem operacijskom sustavu. Za svaku implementaciju je razvijen program koji omogućuje testiranje brzine RAID polja te prikazivanje tih rezultata u prihvatljivom obliku. Rad je organiziran na sljedeći način: u poglavlju 2 je dan kratki pregled svih RAID arhitektura i povijesni razvoj RAIDa. Poglavlje 3 donosi opis realizacije programa koji koristimo za testiranje brzine rada RAID sustava. U poglavlju 4 je opisan postupak instalacije RAID polja na oba operacijska sustava te problemi koji se pri tome javljaju. Poglavlje 5 navodi rezultate simulacije i na kraju komentar tih rezultata, a poglavlje 6 je sažetak zaključaka donesenih prilikom stvaranja ovog rada.
Početkom 80ih kapacitet tvrdih diskova je bio ograničen i diskovi s velikim kapacitetom su imali astronomske cijene. Kao alternativa skupim diskovima s velikim kapacitetom počelo se eksperimentirati s poljima manjih, jeftinijih tvrdih diskova. 1988 u publikaciji "A Case for Redundant Arrays of Inexpensive Disks" tri istraživača (David Patterson, Randy Katz i Garth Gibson) sa sveučilišta "University of California-Berkeley" su predstavila osnovna pravila za polja diskova. Uveli su izraz "RAID – redundant array of inexpensive disks" da bi naglasili prednosti što ispravno implementirano polje diskova može pružiti. Predstavili su smjernice za razvoj 6 različitih modela RAID polja diskova RAID 0 do RAID 6 ( broj ne označava hijerarhiju tako da ne znači da je RAID 5 uvijek bolji ili lošiji od RAID 0 polja diskova ). Kako se razvijala tehnologija tvrdih diskova i cijena po megabajtu je padala, izraz RAID je redefiniran u "independent disks" da bi se naglasile prednosti koje RAID polja diskova imaju. RAID polja su sad postala neizbježni dio mnogih servera. Prihvat RAID tehnologije su uvjetovale 4 najznačajnije činjenice: · Povećana potreba za kapacitetom – Kako se povećavala veličina aplikacija tako se povećava i potreba za prostorom. RAID bazirana polja diskova pružaju visok kapacitet pohranjivanja skupa s dobrim mogućnostima proširivanja · Brži mikroprocesori – Razvoj mikroprocesora je puno brži od razvoja tvrdih diskova. Od 1985 mikroprocesori su se ubrzali 100 puta dok se za to vrijeme brzina prijenosa podataka tvrdih diskova 4 puta povećala. Pravilno implementirani RAID sustav može smanjiti tu veliku razliku između brzine procesiranja i sustava za pohranu u odnosu na rješenje pohrane podataka na jedan tvrdi disk. · Pouzdanost – Kako su se vremenski kritične aplikacije preselile na servere, RAID polja tvrdih diskova su postala sredstvo osiguranja mogućnosti stalnog pristupa podacima te izbjegavanja gubljenja vitalnih informacija u slučaju kvara tvrdog diska. RAID sistemi za pohranu posjeduju različite mogućnosti redundancije podataka te mogućnosti oporavljanja podataka u slučaju prestanaka rada pojedinog tvrdog diska u RAID sustavu. · Cijena – Kako se smanjivala cijena pohrane podataka, RAID tehnologija se počela širiti s velikih sustava na mrežne servere, radne stanice i na kraju kućna računala.
2.1. RAID 0
Većina RAID tipova uključuje tehnologiju koja je pohranjuje podatke u pojaseve (data striping). Najjednostavnija implementacija ove tehnike je poznata kao RAID 0 i široko je rasprostranjena. Ipak budući da ovaj tip polja diskova nema ugrađenu tehniku oporavljanja od greške, RAID 0 nije pravi RAID osim ako nije spojen s nekim drugim RAID sustavom. "Data Striping" je postupak raspoređivanja podataka na diskove u polju na način da se stvori jedan veliki virtualni disk. Podaci se dijele na slijedne blokove (stripes) koji se zapisuju sekvencijalno na diskove u polju (slika 2-1). Veličina bloka koji se zapisuje se zove veličina pojasa (chunk size) dok se broj diskova u polju naziva širina pojasa (stripe width). Oba parametra imaju značajan utjecaj na performanse sustava u kojem se koristi polje.
Slika 2-1: RAID 0 polje diskova s 3 diska
RAID 0 polje može pružiti veliko poboljšanje performansi u 2 slučaja:
RAID 0 polje pruža visoke performanse pisanja u usporedbi s pravim RAID poljima zato što ne postoji redundacija uzrokovana izračunavanjem i spremanjem pariteta ili neke druge tehnike. Nažalost zato je pouzdanost vrlo niska. Ako se jedan disk pokvari cijelo polje će biti u neispravnom stanju, što znači da je srednje vrijeme kvara takvog sustava obrnuto proporcionalno broju diskova u polju. Ako je MTTF srednje vrijeme do kvara jednog diska za N jednakih diskova onda je MTTFS za sustav:
2.2. RAID 1
RAID 1 je najjednostavniji oblik polja koje ima toleranciju greške. Ovaj RAID sustav se temelji na konceptu zrcaljenja (mirroring). Znači da se svaki disk u sustavu zrcali u cijelosti. Na slici 2-2 je prikazano RAID 1 polje s 2 diska. Ako se želi postići još veća pouzdanost onda se u polje može dodati još diskova. U slučaju krava nekog diska u sustavu, zahtjevi za podacima se prebacuju na ostale ispravne diskove. RAID 1 pruža visoku sigurnost ali ima najvišu cijenu jer zahtjeva diskove minimalno ukupno dvostrukog kapaciteta. Zbog toga je ovaj sustav pogodan samo za male baze podataka i male sustave koji zahtijevaju visoku pouzdanost. U RAID 1 sustavu su performanse poboljšane jer postoji više diskova s kojih se istovremeno mogu čitati podaci, dok se pisanje teoretski ne usporava zbog toga što se istovremeno piše na oba ili više zrcaljenih diskova. U stvarnosti su performanse pisanja do 20 % slabije nego kod operacije pisanja na samo jedan disk.
Slika 2-2: RAID 1 polje s zrcaljenjem
2.3. RAID 2
RAID 2 polja diskova zasnivaju se na Hammingovim kodovima. Za kodiranje N bitova Hammingovim kodom, potrebno je log2N redundantnih bitova. Ispitivanje greške se kod ovakvog sustava obavlja po bitovima a ne po pojasevima. Svi moderni tvrdi diskovi posjeduju ugrađenu logiku za detekciju greške pa je stoga ovakva organizacija zapravo nepotrebna i stoga se ne implementira.
2.4. RAID 3
RAID 3 sustav koristi paritetne informacije za oporavak od greške i sprema ih na posebni namjenski disk (slika 2-3). Ostali diskovi u polju su konfigurirani da upotrebljavaju male pojaseve (razine veličine bytea) u koje se sprema sadržaj zapisa. Ovakav ustroj može povećati performanse u usporedbi s jednim diskom zato što se sadržaj zapisa može čitati paralelno s svih diskova u polju. RAID 3 a i ostala paritetna polja sadrže napredniju tehniku povrata izgubljenih informacija od zrcaljenja koja se primjenjuje u RAID 1 sustavu. XOR funkcija se koristi na paritetu i podacima s ispravnih diskova da bi se regenerirali izgubljeni podaci na pokvarenom disku. Zbog toga što je paritet pohranjen na jednom disku kod operacije pisanja pojavljuje se usko grlo baš na tom paritetnom disku. To je zbog toga što pisanje zapravo zahtijeva 4 pristupa diskovima:
Budući da zahtjeva samo jedan dodatni disk za zaštitu podataka, RAID 3 polja diskova su jeftinija od RAID 1 polja. RAID 3 polja su posebno pogodna za aplikacije koje zahtijevaju velike količine slijednih podataka kao što je obrada slike i videa, ali nisu preporučljiva za sustave koji stvaraju višestruke istovremene modifikacije podataka.
Slika 2-3: RAID 3 polje s namjenskim paritetnim diskom
2.5. RAID 4
RAID 4 polja su slična RAID 3 poljima jer oba sustava posjeduju dva ili više diskova za pohranjivanje podataka i namjenski disk za paritetne informacije. Ali u ovoj organizaciji veličina blokova je dovoljna da može pohraniti cijele zapise dok je kod RAID 3 polja diskova veličina pojasa reda bytea. Ovo dozvoljava neovisna čitanja pohranjenih informacija, što RAID 4 sustav čini pogodnim za primjenu gdje se zahtjeva mnogo malih istovremenih operacija čitanja. Nedostaci koje se javljaju kod RAID 3 sustava a vezani su uz paritetni disk isto su prisutni tu. Performanse vraćanja oštećenih podataka i cijena je identična kao kod RAID 3 polja diskova
2.6. RAID 5
Ovaj rasprostranjeni RAID oblik rješava probleme koje imaju ostali paritetno konceptirani sustavi kao što su RAID 3 i RAID 4. Paritet za podatke je raspoređen na sve diskove u polju (slika 2-4), umjesto da je pohranjen na disk koji je namijenjen samo za pohranu pariteta.
Slika 2-4: Lijevo simetrična distribucija pariteta kod RAID 5 sustava
Pristup s distribucijom pariteta rješava probleme uskog grla kod zapisivanja koji se javljaju kod RAID 3 i RAID 4 sustava jer konkurentno pisanje ne zahtjeva uvijek pristup paritetu pohranjenom na namjenskom disku. Međutim ukupne performanse zapisivanja ipak su ograničene zbog potrebe za čitanjem, proračunavanjem i osvježavanjem pariteta. Da bi se unaprijedile performanse čitanja u RAID 5 polju, širina pojaseva se može optimizirati za aplikaciju koja koristi polje. Ukupno performanse RAID 5 sustava su ekvivalentne onima kod RAID 3 polja osim u slučaju slijednog čitanja koje reducira učinkovitost algoritama koji rade s međuspremnikom na pojedinom disku zbog distribuiranog pariteta. Kao i u ostalim RAID paritetnim sustavima, povrat izgubljenih informacija je riješen tako da se računa XOR informacija koje su pohranjene na diskovima koji se nisu pokvarili. Kako je paritet distribuiran na sve diskove u sustavu, gubitak bilo kojeg diska smanjuje dostupnost i podataka i pariteta dok se pokvareni disk ne popravi. To može dovesti do pada performansi aplikacija i kod čitanja i kod pisanja. Cijena RAID 5 sustava je usporediva cijenama RAID 3 te RAID 4 poljima diskova.
Program je razvijen za operacijske sustave Windows NT 2000 Server te Linux. Mada se te dvije verzije dosta razlikuju u sučelju i implementaciji u obje je ista osnovna klasa koja služi za manipulaciju datotekama što zapravo čini osnovu programa za mjerenje brzine RAID 5 polja. Programi su pisani u jeziku C++ ali je u JAVI napravljen kontrolni applet za aplikaciju pod Linuxom radi ljepšeg sučelja te mogućnosti pokretanja testova na udaljenom serveru gdje je RAID polje instalirano. Razred diskObject je jezgra obje verzije programa. U njoj su implementirane metode za kreiranje i čitanje stvorenih datoteka. Pri tome se može kao parametar izabrati veličina paketa u kojem se datoteka zapisuje na disk tako da se može promatrati utjecaj veličine i brzine pritjecanja podataka na brzinu rada RAID polja. Metode za čitanje i pisanje datoteka koriste standardne C funkcije za rad s diskom. Ovdje se pribjeglo standardnom C-u zbog brzine ali i problematičnog ponašanja C++ metoda za rad s filestreamovima pod određenim prevodiocima i sustavima. Premda postoji mogućnost direktnog I/O pristupa disku ta metoda nije prihvatljiva zbog činjenice da postoji upravljački program koji se brine da se podaci spremaju i čitaju na odgovarajući način tako da je svaki direktni pristup disku nemoguć.
3.1. Opis razreda diskObject
class diskObject{ private: char *data; long mult_fac; AnsiString fdir, fname; bool status; FILE *file; unsigned int pack_size; double prSize;
public: diskObject(void); diskObject(double); ~diskObject(); void setLocation(AnsiString dir); void setFname(AnsiString name); bool write(void); long read(void); bool getStatus(void); void setPackSize(int); };
diskObject::diskObject(double size) je kontruktor koji kao parametar prima veličinu datoteke s kojom će se raditi. On obavlja posao inicijalizacije polja čiji se sadržaj u odgovarajućim paketima sprema na disk. Veličina paketa se može postaviti pomoću metode: void diskObject::setPackSize(int s) Ako se ne postavi veličina paketa podrazumijevana vrijednost je 1000 bajta. Da bi se s objektom instanciranim iz klase diskObject moglo raditi moraju se još pozvati metode void diskObject:: setLocation(AnsiString dir) i void diskObject:: setFname(AnsiString name) koje postavljaju lokaciju te ime datoteke koja se koristi prilikom testiranja. Stvarne operacije stvaranja, čitanja te pisanja iz datoteka rade metode: long diskObject:: read(void) i bool diskObject:: write(void). Metoda read vraća rezultat u long formatu koji predstavlja veličinu pročitane datoteke. U slučaju da se dogodi neka greška kao npr. da ta datoteka ne postoji onda se vraća 0. Metoda write stvara datoteku te je puni podacima koji se nasumično generiraju. Ako je postojala datoteka koja ima isto ime kao sto smo specificirali pomoću metoda setLocation i setFname onda se sadržaj te već postojeće datoteke briše. Ako se dogodi nekakva greška prilikom procesa stvaranja i zapisivanja podataka u datoteku metoda vraća grešku "false" inače se vraća true.
3.2. Windows 2000 Server verzija
Program za Windowse je napravljen pomoću Borland C++ Builder alata. S verzijom za Linux jedinu sličnost ima u korištenju skoro nepromijenjene klase diskObject. U programu je realizirana klasa koja pokreće dretve unutar kojih se stvaraju datoteke koje služe za testiranje RAID polja diskova.
class TMyThread : public TThread { private: double size_t; AnsiString fname_t; char mod; long size;
protected: void __fastcall Execute(); public: __fastcall TMyThread(bool CreateSuspended, double Size, AnsiString fName, char mode); long getSize(void); };
U klasi je imlementiran konstruktor koji prima 4 parametra. Prvi je argument bool tipa koji govori konstruktoru treba li pokrenuti izvršavanje dretve odmah nakon što je instancirana ili se dretva pokreće tijekom daljnjeg izvršavanja programa pomoću ugrađene metode void __fastcall Execute();. Drugi je parametar veličina datoteke koja nam služi kao parametar za kreiranje objekta klase diskObject. Treći je parametar lokacija datoteke koju treba zapisivati ili čitati, dok četvrti signalizira operaciju čitanja ili pisanja. Budući da je moguće pokrenuti više dretvi istovremeno može se gledati utjecaj takvog opterećenja na ponašanje polja diskova. Tako je moguće pokrenuti jednu dretvu koja zapisuje velike količine podataka u polje dok istovremeno imamo više drugih koje zahtijevaju čitanje drugih podataka. Ovakav tip opterećenja nije uobičajen i simulira upotrebu u višekorisničkom okruženju dok je za testiranje brzine samog RAID polja ipak pogodnije da se izvršava jedna po jedna dretva jer Windowsi imaju mogućnost praćenja opterećenja servera I/O zahtjevima te zavisno o opterećenosti servera dodjeljuju radnu memoriju kao međuspremnik za disk. Taj problem se rješava tako da se prije svakog testiranja izvodi zapisivanje određene količine podataka na disk te se čitaju, a nakon toga se odmah počinje mjerenje i zapisivanje podataka na disk tako da operacijski sustav nema vremena isprazniti međuspremnik i tako onemogućiti točno mjerenje jer bi se podaci spremali umjesto na disk u medjuspremnik koje je naravno puno brži od RAID polja i spremanje je trenutno. Prilikom kreiranja dretvi Windows NT Server posjeduju mogućnost postavljanja prioriteta u kojem se ta dretva izvršava. Mada na prvi pogled izgleda privlačno postaviti dretve ne maksimalni prioritet problem je u tome što onda takva dretva guši druge koje se istovremeno izvršavaju tako da se gubi efekt radi kojeg su dretve realizirane u programu. Zbog toga se sve dretve izvršavaju s jednakim normalnim prioritetom. Sam program je podijeljen na 3 cjeline: · Opcije – u ovom dijelu programa se podešavaju opcije koje utječu na test koji se izvršava, te se tu i sam test pokreće.
1. Ime Datoteke predstavlja osnovu na temelju koje program generira imena datoteka prilikom rada. 2. Direktorij označava put do direktorija u kojem će se kreirati direktoriji potrebni za rad programa te spremati datoteke koje se generiraju prilikom rada programa 3. Broj Datoteka je parametar koji govori koliko datoteka treba generirati za vrijeme testa 4. Min veličina dat. određuje minimalnu veličinu datoteke koja se mora generirati prilikom testa 5. Max veličina dat. određuje maksimalnu veličinu datoteke koja se generira prilikom testa. U kombinaciji s parametrima Min veličina dat. i Broj datoteka ovaj parametar određuje koliki je korak povećanja veličine datoteke prilikom generiranja datoteka različite veličine. Parametri minimalna i najveća veličina se ne uzimaju u obzir prilikom operacije čitanja jer nema smisla pokušati čitati datoteku poslije njenog kraja ako je programu zadano da su datoteke veće nego što su u stvarnosti. Ako su minimalna i najveća veličina dane jednake generiraju se naravno datoteke koje su iste veličine. 6. Veličina Paketa određuje u kolikim se paketima podaci spremaju na disk i zgodan je jer se vidi kako upravljački program za međuspremnik diska reagira na različite tipove zahtjeva. 7. Međuspremnik ovaj parametar određuje količinu podataka koja se prije testa sprema i čita s polja da bi se s tim podacima popunio međuspremnik upravljačkog programa za disk, a to omogućuje preciznije mjerenje brzine rada polja. S ovim parametrom je potrebno eksperimentirati jer veličina ovisi o karakteristikama svakog sustava 8. Pokreći dretve ovaj parametar signalizira potrebu da svaku operaciju čitanja ili pisanja pokreće kao zasebnu dretvu ili da se te operacije obavljaju "normalno" unutar dretve koja inače obavlja željenu operaciju 9. Kreiraj direktorije ovaj parametar omogućuje stvaranje posebnog poddirektorija za svaku datoteku koja se generira i posebno je pogodan za promatranje kao datotečni sustav obrađuje veliki broj malih datoteka u različitim direktorijima. 10. Obriši datoteke signalizira programu da je nakon procesa čitanja datoteka iste potrebno obrisati da ne zauzimaju prostor na disku. Naravno ovaj parametar ne utječe na operaciju pisanja jer ako bi se brisale datoteke nakon pisanja onda proces čitanja nema na čemu izvršiti operacije čitanja te izmjeriti njihovu brzinu
Slika 3-1: Podešavanje opcija za testiranje brzine RAID polja
Na ovom "listu" programa se još nalaze gumbi za pokretanje samih procesa testiranja: Pisanje! koji naravno pokreće test pisanjem, Čitanje! koji pokreće test čitanja, te KRAJ koji završava rad programa. Budući da se sve operacije pokreću u zasebnim dretvama program nakon pokretanja neke operacije onemogućuje pritiskanje gumba za istu operaciju dok se ova operacija koja traje ne završi, ali moguće je pokrenuti pisanje, te dok taj proces traje, čitanje. Bilo kad je moguće izaći pritiskom na Kraj bez obzira što program trenutno radi.
· Rezultati ovaj dio programa nam daje informacije o operacijama koje je program obavio i koliko mu je vremena trebalo za to. Dakle tu je zapisano koja se operacija obavljala te koliko je vremena trajala i naravno ukupni rezultat.
Slika 3-2: Detaljni prikaz tijeka rada programa
· Grafički (rezultati) u ovom dijelu programa je sumiran i pregledno prikazan u obliku grafa krajnji rezultat operacije koju je program izvodio. Naravno ovaj je dio prazan dok se ne završi neki test.
Slika 3-3: Graf s krajnim rezultatima operacije čitanja
U programu je implementiran i status bar koji je podijeljen na 4 cjeline. U prvoj se prikazuje trenutno stanje u kojem se nalazi program, druga prikazuje količinu podataka koja je do tog trenutka zapisana ili pročitana, treća prikazuje vrijeme koje su te operacije trajale dok je u četvrtoj prikazana brzina kojom su se obrađivali podaci do tog trenutka.
3.3. Linux verzija
Linux verzija programa je zapravo skup od nekoliko programa. Naravno glavni program je napisan u C++u i preveden u izvršni kod pomoću GNU C++ prevodioca. Budući da program zahtjeva korištenje velikog broja poddirektorija razvijen je dodatni programčić koji kreira te direktorije čime je omogućeno da root korisnik pokrene program za kreiranje direktorija, a da se glavni program može pokretati od strane korisnika koji nema velike ovlasti na operacijskom sustavu te da i tada program radi nesmetano. Sam program osim dijela gdje je main funkcija posjeduje još dva modula u kojima su opisane klase za baratanje s utičnicaima te klasa diskObject. Klasa diskObject je pa funkcionalnosti identična onoj u Windows verziji programa tako da je tu nema smisla ponovo opisivati. Jedina je razlika između tih dviju klasa što je ova pod Linuxom više ANSI C++ orijentirana jer je npr. klasa AnsiString Borland C++ specifična pa se pod Linuxom mora koristit standardna string klasa. Sljedeći bitni razred ili grupa razreda u hijerarhiji nasljeđivanja su razredi koji uključuje operacije nad utičnicama. Prvi i osnovni razred je cSocket: class cSocket { public: virtual ~cSocket() { closeSock(); } int getSock() { return sock; } void setSock(int _sock) { sock=_sock; } void closeSock() { close(sock); } virtual int _Read(char *, int, bool); virtual int Write(const char *, int); virtual int Read1(cProperties &, bool, char *, int); virtual int Read1(cProperties &, bool, cRsa &, char *, int); virtual int Read1(cProperties &, bool, cDes &, char *, int); int select1(long);
protected: int sock; };
Razred cSocket predstavlja jednostavni razred za čitanje i pisanje s već otvorenim utičnicama. Kao što se može vidjeti u sučelju razreda, implementirana je nova Read metoda pod imenom Read i to osobinom prekrivanja[1] u tri nova oblika. Razred koji nasljeđuje cSocket je cServ. Taj razred implementira uslugu posluživanja spajanja na utičnicu. Dakle program koji koristi objekt razreda cServ očekuje da se drugi programi spajaju na njega i to korištenjem instance razreda cConnect. Radi toga što XWindowsi dosta opterećuju server na kojem se izvršavaju program se izvodi iz komandnog retka, a s njime se upravlja pomoću appleta koji se može učitati s udaljenog računala. Time je riješen problem upravljanja programom iz komandnog retka, a i puno je ugodnije upravljati programom iz svog omiljenog preglednika dok i druge aplikacije mogu raditi, a ne na maksimalno opterećenom serveru. Glavni program otvara utičnicu na portu 1024 te čeka da se na njega spoji applet s upravljačkim programom. Applet i glavni program imaju dogovorenu komunikaciju jer applet šalje glavnom programu podatke koji su mu važni da zna kako i koji test treba provesti kao što je broj datoteka, njihova veličina… Sve te opcije se podešavaju unutar dijela "postavke" u appletu kako je prikazano na slici Slika 3-4.
Slika 3-4: Postavke na appletu za test pod Linuxom
Glavni program vraća appletu rezultate testiranja i onda ih applet prezentira korisniku u prihvatljivom obliku. Glavni program se može izvršavati na Linux i Solaris operacijski sustavima, mada bi bilo poželjno imati jaka ovlaštenja na odgovarajućem sustavu jer prilikom testiranja program može zapisivati gigabajte podataka na disk, a na pravom serveru gdje se istovremeno nalaze drugi korisnici, taj postupak njih može onemogućiti u obavljanju njihovih poslova. U slučaju da na tom serveru postoje ograničenja na veličinu podataka koje određeni korisnik može imati to može dovesti do neispravnog rada glavnog programa jer onda program neće moći kreirati datoteke i prekinuti će rad s greškom. Applet je napravljen u programskom jeziku JAVA i može se izvršavati na bilo kojem računalu s instaliranim internet preglednikom i JAVA Pluginom. Budući da izvršavanje testova traje određeno vrijeme u appletu su implementirane dretve, odnosno pokreće se dretva koja komunicira s glavnim programom tako da ne ometa rad ostatka appleta. Takvom rješenju se pribjeglo jer za vrijeme izvođenja testa applet ostaje blokiran radi toga što je komunikacija pomoću utičnica blokirajuća pa korisnik onda ima osjećaj neispravnog rada appleta ili glavnog programa mada to nije slučaj. Tijekom testiranja u appletu je prikazano u kojoj je operaciji glavni program, a sam glavni program ispisuje u komandni redak odakle je pokrenut poruke o operacijama koje izvodi. Kada glavni program dobije naredbe od appleta za kreiranje 100 datoteka koje su sve veličine 5 MB, te se zapisuju u paketima od 64 kB, ispis tijekom rada programa izgleda ovako:
Procitao minSize 5000000 Procitao maxSize 5000000 Procitao fileCount 100 Procitao packSize 64000 Pocetak praznjenja medjuspremnika... Kraj praznjenja medjuspremnika! Prije Testa konstantnog pisanja-citanja... Kraj pisanja pocetak citanja... Gotovo! Prije Testa nasumicnog pisanja-citanja... Kraj pisanja pocetak citanja... Gotovo! Pocetak brisanja datoteka... Kraj brisanja datoteka!
4.1. Opis sklopovlja na kojem su se obavljali eksperimenti
RAID 5 polje se realiziralo na računalu u kojem su instalirana 3 tvrda diska. Dva su IDE diskovi koji su podešeni da rade kao masteri na svojim kanalima dok je treći tvrdi disk UltraWide SCSI tipa. Svi diskovi su bili particionirani da bi se moglo na njih instalirati odgovarajući operacijski sustav i omogućilo stvaranje RAID polja. Prvi IDE tvrdi disk je IBM kapaciteta 40 GB, brzine vrtnje ploča od 5400 okr/min te međuspremnikom od 512 kB. Na taj se tvrdi disk uvijek instalirao odgovarajući operacijski sustav. Drugi IDE tvrdi disk je WesternDigital kapaciteta 20 GB, brzine vrtnje ploča od 5400 okr/min te međuspremnikom od 2048 kB. UW disk je IBM model s brzinom okretanja ploča od 7200 okr/min. UW disk je spojen na računalo preko Adaptec 2940 UW SCSI kontrolera koji podržava bus-mastering. U računalo je ugrađen Intel Celeron procesor kojem je podizanjem brzine sistemske sabirnice s 66 MHz na 100 MHz povećana brzina rada s 366 MHz na 550 MHz. Količina radne memorije koja je ugrađena u računalo je 256 MB.
4.2. Instalacija na Windows 2000 Serveru
Postupak instalacije RAID 5 polja se svodi na praćenje koraka kroz koje nas vodi čarobnjak koji je prikazan na slici Slika 4-1. Upravljački program je ugrađen već u sustav tako da nema potrebe za dodatnim instalacijama. Prije stvaranja RAID 5 polja moraju se zadovoljiti neki uvjeti. Prvo je da svi diskovi na kojima mislimo instalirati RAID, moraju biti konfigurirani kao dinamički diskovi dynamic disks što može uzrokovati probleme zbog toga jer prilikom procesa prebacivanja tvrdog diska iz njegovog baznog stanja u dinamičko isti postaje vidljiv samo operacijnom sustavu NT 2000 Serveru. Naravno da ako na tim diskovima imamo instalirani neki drugi operacijski sustav on je izgubljen zato što on ne može više čitati podatke s tog diska. Proces transformiranja je brz i radi dobro a obavlja se iz programa Disk Management tako da kliknemo desnom tipkom miša na bilo koji disk i iz menija odaberemo opciju Upgrade to Dynamic Disk. Nakon toga se u novootvorenom dijalogu odabiru oni diskovi koji se žele pretvoriti u dinamičke.
Slika 4-1: Čarobnjak za stvaranje RAID polja
Nakon što su diskovi u dinamičkoj konfiguraciji postupak se nastavlja desnim klikom na nealocirani prostora na disku i pokretanja naredbe Create Volume iz izbornika. To pokreće čarobnjaka koji je prikazan na slici Slika5. Naravno da bi se ovo napravilo mora se biti prijavljen na sustav pod administratorskim pravima. Čarobnjak nam tada daje mogućnosti kakvo RAID polje želimo napraviti kako je prikazano na slici Slika 4-2. Naravno ako imamo nealociranog prostora na svim diskovima onda imamo mogućnost instaliranja RAID 5 particije. RAID 5 polje nije moguće stvoriti na particijama koje postoje već se mora imati nealocirani prostor tako da ne postoji mogućnost dodavanja zaštite već postojećim podacima ili instaliranja RAID polja ako se na to prilikom instaliranja operacijskog sustava nije mislilo o tome te se ostavio nealocirani prostor na particijama.
Slika 4-2: Odabir vrste RAID polja
Kada se odlučimo za RAID 5 polje čarobnjak nam daje opcije koliko prostora treba uzeti od svakog diska te kolikog će kapaciteta biti RAID 5 polje ako se prihvate trenutne postavke kako je prikazano na slici Slika 4-3. Ako se od svakog disk uzme 1 GB, kreirano RAID 5 polje će biti kapaciteta 2 GB jer se 1 GB koristi za paritet.
Slika 4-3: Podešavanje veličine RAID 5 polja Sljedeći korak u procesu stvaranja RAID polja je odabir oznake preko koje će se pristupati tom polju kako je prikazano na slici Slika 4-4.
Slika 4-4: Odabir oznake za pristup RAID polju
Proces se nastavlja odabirom koji tip datotečnog sustava želimo koristiti kako je prikazano na slici Slika 4-5. Nije moguće odabrati kolika je veličina pojasa već je samo moguće odabrati veličinu alokacijske jedinice datotečnog sustava kojim formatiramo polje. Budući da su diskovi već u dinamičkom stanju te u RAID ustrojstvu ne može im se pristupati iz drugih operacijskih sustava pa je razumno odabrati NTFS[2] kao datotečni sustav jer nudi veću sigurnost i naprednije opcije od FAT32 datotečnog sustava.
Slika 4-5: Odabir parametara za formatiranje RAID particije
Nakon što smo podesili opcije za formatiranje novonastalog RAID polja čarobnjak prikazuje zadnji ekran koji je prikazan na slici Slika 4-6. Tu su navedene sve važne opcije RAID polja koje će stvoriti i gumb koji pokreće proces.
Slika 4-6: Pregled opcija za RAID polje koje će se generirati
Proces stvaranja RAID 5 polja se tada automatizira i sastoji se od pripremanja nealociranog prostora na diskovima i njegovog formatiranja. Proces pretvaranja tog neparticioniranog prostora u RAID polje je dosta brz jer za polje od 2 GB treba oko 5 minuta. Na testiranoj konfiguraciji se pokazao kao brz i pouzdan, ali je dojam pokvaren na drugoj konfiguraciji koja se sastojala samo od IDE tvrdih diskova (dva su radila u ustrojstvu Master-Slave). Na toj konfiguraciji proces stvaranja RAID 5 polja veličine 5 GB je trajao više od 8 sati, a nakon toga se polje ponašalo vrlo loše. Vjerojatno će se s Service Packovima poboljšati pouzdanost upravljačkog programa i programa za konvertiranje. Nakon što je stvoreno RAID polje se ponaša kao normalni disk na kojeg možemo čitati i pisati.
4.3. Instalacija na Linuxu
Operacijski sustav Linux Mandrake 8.0 se instalira dosta brzo i jednostavno čak i ako korisnik nema iskustva s Linuxom. Programski paket za kreiranje i rad s RAID poljima nazvan RAID Tools (trenutna verzija 0.9) treba dodatno instalirati. Program se nalazi s ostalim paketima na Mandrake instalacijskom disku te se instalira naredbom: >rpm – i raidtools Programi (RAID Tools je skupina programa) omogućuju stvaranje i korištenje RAID polja koja su ustrojena u RAID 0,1,4 i 5 arhitekturu. Linux RAID može raditi na većini medija koji omogućuju zapisivanje podataka u blokovima. Nije važno ako se koriste IDE ili SCSI tvrdi diskovi ili njihova kombinacija. Jedina stvar na koju treba paziti je brzina i propusnost sabirnice na koju su ti uređaju spojeni. Nije dobro imati 14 UW-SCSI tvrdih diskova ako svaki od njih može postići transfer od 10 MB/s dok sabirnice može isporučiti 40 MB/s. Također nije poželjno imati 2 tvrda diska na jednoj IDE sabirnici. Performanse dva diska u Master-Slave konfiguraciji su stvarno loše. Omogućena je maksimalna fleksibilnost tako da je moguće napraviti RAID 5 polje od 3 particije koje su na istom disku što naravno nema smisla radi performansi koje bi takvo polje davalo. Kreiranje polja se svodi na editiranje konfiguracijske datoteke raidtab koja se treba nalaziti u /etc direktoriju te pripreme particija za RAID polje. U raidtab datoteci se definiraju particije na kojima će se činiti polje, te se daju podesiti sve važne opcije za polje koje želimo stvoriti. Moguće je za razliku od Windowsa odrediti veličinu pojasa tako da najbolje odgovara aplikaciji koja će koristiti polje. Također možemo definirati rezervne tvrde diskove koji se koriste ako se neki od diskova u originalnoj RAID konfiguraciji pokvari. Nakon što se otkrije nefunkcionalnost nekog diska, taj uređaj se označava kao neispravan, te se proces rekonstrukcije odmah starta na prvom rezervnom disku. Nažalost ne može se garantirati da će sustav nastaviti normalno raditi nakon kvara nekog diska. RAID upravljački program bi trebao reagirati ispravno na kvar diska ali SCSI upravljački program može neispravno raditi ili se IDE kontroler zamrznuti. Nakon što smo podesili raidtab konfiguracijsku datoteku proces se pokreće naredbom: >mkraid /dev/md0 Ispis koji generira ova naredba nije previše informativan i izgleda ovako: handling MD device /dev/md0analyzing super-blockdisk 0: /dev/hda3, 1028160kB, raid superblock at 1028096kBdisk 1: /dev/hdc2, 1028160kB, raid superblock at 1028096kBdisk 2: /dev/sda3, 1028160kB, raid superblock at 1028096kB
Tipično podešavanje raidtab datoteke za RAID 5 polje izgleda ovako: raiddev /dev/md0 raid-level 5
nr-raid-disks 3 nr-spare-disks 0 persistent-superblock 1 parity-algorithm left-symmetric chunk-size 32 device /dev/sda3 raid-disk 0 device /dev/hda1 raid-disk 1 device /dev/hdb1
raid-disk 2
Zavisno kakvi se programi koriste te podaci spremaju na polje određuje se veličina pojasa chunk size. Tada se aktivira program za analizu konfiguracijske datoteke koji ako je sve dobro pokreće u pozadini stvaranje RAID polja. Nakon instaliranja paketa RAID Tools stvara se datoteka u koju upravljački program za rad s RAID poljem sprema trenutno stanje polja. To je datoteka pod nazivom mdstat, a nalazi se u /proc direktoriju. Prilikom stvaranja RAID polja u njoj je zapisan trenutni napredak procesa za stvaranje RAID polja: Personalities : [raid5] read_ahead 1024 sectors md0 : active raid5 sda3[2] hdd2[1] hda3[0] 2056192 blocks level 5, 4k chunk, algorithm 2 [3/3] [UUU] [======>..............] resync = 32.3% (333516/1028096) finish=5.9min speed=1949K/sec unused devices: <none>
Status procesa kreiranja RAID 5 polja veličine 2 GB te veličine pojasa 4 kB, te status pri kreiranju polja iste veličine ali s pojasom od 128 kB: Personalities : [raid5] read_ahead 1024 sectors md0 : active raid5 sda3[2] hdd2[1] hda3[0] 2056192 blocks level 5, 128k chunk, algorithm 2 [3/3] [UUU] [===================>.] resync = 99.3% (1022420/1028096) finish=0.0min speed=1986K/sec unused devices: <none>
Nakon što je završio proces stvaranja polja u mdstat datoteci je zapisana konfiguracija i trenutno stanje u kojem se nalazi RAID polje (pokrenuto ili zaustavljeno): Personalities : [raid5] read_ahead 1024 sectors md0 : active raid5 sda3[2] hdd2[1] hda3[0] 2056192 blocks level 5, 128k chunk, algorithm 2 [3/3] [UUU]
unused devices: <none>
Svi podaci koji se nalaze na particijama koje se koriste za kreiranje RAID polja će biti uništeni tako da nije moguće napraviti konverziju postojećih podataka, već moramo napraviti backup ili koristiti prazne particije. Da bi ovaj proces mogli uspješno izvesti moramo imati podršku u jezgri operacijskog sustava za RAID polja. Ta podrška mora biti uključena u jezgru ili se može koristiti kao modul. Standardno dolazi kao modul i toj konfiguraciji RAID Tools paket nije uspijevao napraviti polje i svaki put bi zamrznuo računalo na kojem je pokrenut. Ali ako podršku uključimo direktno u jezgru, ti problemi nestaju. Sam proces stvaranja RAID polja nakon što su riješeni problem zamrzavanja računala radi pouzdano ali se događalo da proces stvaranja polja od 2 GB s veličinom pojasa od 32 kB traje puni sat vremena, dok je proces stvaranja istog polja s veličinom pojasa od 4kb te 128 kB trajao 10ak minuta. Razlog ovakvim oscilacijama nije moguće pronaći jer se ništa u konfiguraciji sklopovlja, a ni operacijskog sustava nije mijenjalo već to moramo prepisati nesavršenosti programa za kreiranje polja. Nakon analize i pozadinske pripreme particija, nastalo RAID polje je potrebno formatirati. Prije formatiranja zgodno je namjestiti da se veličina alokacijske jedinice slaže s veličinom pojasa ili da je veličina pojasa višekratnik veličine alokacijske jedinice datotečnog sustava s kojim formatiramo novonastalo polje. Za formatiranje polja na ext2 datotečni sustav pozivamo naredbu: >mke2fs -b 4096 -R stride=8 /dev/md0
Nakon što je polje formatirano može se početi koristiti. Zgodno je to što je se proces formatiranja može započeti još dok se particije na diskovima pripremaju za RAID polje. U mke2fs postoji opcija napravljena posebno za RAID 5 polje: -R stride=nn Ona omogućuje mke2fs-u da bolje smjesti različite ext2 specifične strukture na RAID polje. Tako gornja konfiguracija stvara 8 blokova datotečnog sustava unutar jednog pojasa na disku. Ova postavka značajno utječe na performanse polja diskova. Nažalost najveća alokacijska jedinica podržana u ext2 datotečnom sustavu je 4 kB pa prilikom stvaranja polja s veličinom pojasa od 128 kB moramo staviti 32 alokacijske jedinice datotečnom sustava u jedan pojas na tvrdom disku: >mke2fs -b 4096 -R stride=32 /dev/md0
mke2fs 1.19, 13-Jul-2000 for EXT2 FS 0.5b, 95/08/09 Filesystem label= OS type: Linux Block size=4096 (log=2) Fragment size=4096 (log=2) 257024 inodes, 514048 blocks 25702 blocks (5.00%) reserved for the super user First data block=0 16 block groups 32768 blocks per group, 32768 fragments per group 16064 inodes per group Superblock backups stored on blocks: 32768, 98304, 163840, 229376, 294912
Writing inode tables: done Writing superblocks and filesystem accounting information: done
Napokon ako je sve dobro prošlo imamo RAID polje koje radi. Ako želimo možemo ga uvijek zaustaviti i pokrenuti s naredbama: >raidstop /dev/md0 ili >raidstart /dev/md0
Nakon što se polje zaustavi datoteka mdstat ima sljedeći sadržaj: Personalities : [raid5] read_ahead 1024 sectors unused devices: <none>
Ovim naredbama je omogućeno podešavanje optimalnih performansi RAID sustava bez nepotrebnog restartiranja cijelog sustava što korisnici Microsoftovog operacijskog sustava posebno cijene.
5.1. Okolina u kojoj su se obavljali eksperimenti
Primarni razlog za instalaciju i korištenje RAID 5 polja je naravno sigurnost podataka koju nam to polje pruža. Ono što korisnik vidi su performanse i ponašanje tog polja. Upravo su performanse ono što je krajnjem korisniku najbliže te je poželjno da one budu što bolje. Radi toga je razvijen program opisan u poglavlju 3 koji stvara uvjete teškog opterećenja na RAID sustav da se vidi koliko on brzo radi u takvoj okolini. Naravno da sintetički testovi ne generiraju iste uvjete kao ponašanje sustava pod opterećenjem pravih aplikacija dok rade, ali oponašaju neke češće situacije. Testovi su načelno podijeljeni u dvije grupe: testovi s velikim datotekama iste veličine i testovi s malim datotekama veličine od 100 KB do 1 MB. Dok prvi test pokazuje vjerojatno najveću brzinu koju RAID sustav može postići u nekoj normalnoj upotrebi (simulacija kopiranja mp3 datoteka), drugi test pokazuje kako se RAID diskovni sustav nosi s manjim i datotekama različite veličine koje se mnogo učestalije pojavljuju u svakodnevnoj upotrebi. U prvom testu se na RAID polje zapisuje 300 datoteka koje su veličine 5 MB. Tako se na disku stvara 1.5 GB podataka te se mjeri vrijeme potrebno za zapisivanje i čitanje. Drugi test stvara 1500 datoteka kojima je veličina raspoređena od 100 KB do 1 MB. Suma veličina datoteka stvorenih tim testom je 787 MB. Svaki je test mjerio brzinu pisanja i čitanja, ali da bi se izbjegao utjecaj međuspremnika za disk nakon svakog testa se računalo gasilo i ponovo pokretalo. Naravno da je nakon ponovnog pokretanja računala međuspremnik prazan, ali i takav utječe na rezultate zbog toga što se u njega spremaju podaci na početku mjerenja. Radi toga se pribjeglo triku da se prije svakog mjerenja zapiše i pročita određena količina podataka s diska, a nakon toga se odmah testira tako da operacijski sustav nema vremena za pražnjenje svog diskovnog međuspremnika. Količina podataka koja se zapisuje prije testova je konfigurabilna i nema pravila za određivanje potrebne veličine jer ovisi o količini radne memorije, zauzeću radne memorije i mnogim drugim faktorima jer operacijski sustavi na temelju tih podataka određuju veličinu svog međuspremnika za disk. Svaki od testova je izveden s dvije veličine paketa u kojima se zapisuju datoteke na disk: prvo s veličinom paketa od 64 KB, a drugom slučaju paketi su bili samo 0.5 KB. S ovim se promatrao utjecaj veličine zahtjeva na performanse sustava te naravno kako upravljački program reagira na veliki broj malih zahtjeva za pisanje i čitanje. Svi ti testovi su na kraju ponovljeni ali s drugim veličinama alokacijske jedinice kojom je formatirano RAID polje te ako je moguće i s drugom veličinom bloka RAID polja tako da se vidi i utjecaj tih parametara na ukupne performanse.
5.2. Rezultati testova na Windows NT 2000 operacijskom sustavu
Ovdje su prikazane postavke i rezultati testova na operacijskom sustavu Windows NT 2000 Server. Da bi se smanjio utjecaj međuspremnika u sustavu, smanjena je veličina virtualne memorije na 50 MB. Zbog toga se odmah na početku svakog testa pojavljivalo upozorenje da je u sustavu malo virtualne memorije ali to upozorenje ne utječe na rezultate i nama je takva okolina za mjerenje odgovarala. RAID polje je veličine 2 GB, na svakom disku je zauzimalo 1 GB koji su bili smješteni na "kraju" diska. Datotečni sustav kojim sam formatirao polje je NTFS, s veličinom alokacijske jedinice 4 KB. Nažalost ne može se utjecati na veličinu bloka već samo na veličinu alokacijske jedinice kojom se formatira već stvoreno polje. 5.2.1. 300 datoteka veličine 5 MB, ukupno 1.5 GB
U ovom testu se mjeri vrijeme potrebno za stvaranje te čitanje 1.5 GB podataka raspoređenih u datoteke veličine 5 MB. Za vrijeme testa pisanja centralni procesor računala je bio opterećen oko 40 %, dok je prilikom čitanja opterećenje bilo manje i iznosilo oko 15 %. Test pisanja s veličinom paketa je trajao 7 minuta i 30 sekundi, dok je čitanje tih istih podataka trajalo 3 minute i 36 sekundi. Isti test je ponovljen ali s veličinom paketa koji se zapisuje na disk od 500 B. Pisanje novih podataka je trajalo 8 minuta i 36 sekundi dok je za čitanje istih podataka programu trebalo 4 minute i 33 sekunde.
Slika 5-1: Rezultat testa pisanja 1.5 GB, paket veličine 64 kB
Slika 5-2: Rezultat testa čitanja 1.5 GB, paket veličine 64 kB
Slika 5-3: Rezultat testa pisanja 1.5 GB, paket veličine 500 B
Slika 5-4: Rezultat testa čitanja 1.5 GB, paket veličine 500 B
5.2.2. 1500 datoteka veličine od 0.1 do 1 MB, ukupno 787 MB
Ovaj test je osmišljen da pokaže kako se RAID upravljački program nosi s velikom količinom malih datoteka koje su raspoređene u različite direktorije. Prilikom testa se generira 1500 datoteka čije je veličina pravilno raspoređena od 100 kB do 1 MB. Izvršavanjem testa se generira 787 MB, te se mjeri vrijeme potrebno da se ti podaci učitaju. Pisanje i čitanje se obavljalo 2 puta s veličinom paketi od 64 kB te 500 B. Prilikom pisanja opterećenje glavnog procesora u računalu je bilo skoro 100 %, dok je prilikom čitanja opterećenje opadalo na 40 %. Test pisanja s paketom veličine 64 kB je trajao 8 minuta i 39 sekundi, dok je isti test ali s paketom veličine 500 B trajao 9 minuta i 46 sekundi. Čitanje istih podataka je trajalo 2 minute i 27 sekundi kad su se podaci čitali u komadima od 64 kB, te 5 minuta i 22 sekunde kad je paket bio 500 B.
Slika 5-5: Pisanje 787 MB u malim datotekama, paket veličine 64 kB
Slika 5-6: Čitanje 787 MB u malim datotekama, paket veličine 64 kB
Slika 5-7: Pisanje 787 MB u malim datotekama, paket veličine 500 B
Slika 5-8: Čitanje 787 MB u malim datotekama, paket veličine 500 B
5.2.3. Rezultati testa s veličinom NTFS jedinice 32 kB umjesto 4 kB
Isti testovi kao i u prethodnom poglavlju su napravljeni nakon što se polje formatiralo s većom alokacijskom jedinicom NTFSa od 32 kB umjesto standardnih 4 kB. Testovi su pokazali malu razliku te nije moguće stvoriti neki generalni zaključak kako promjena veličine alokacijske jedinice utječe na ponašanje RAID polja jer nije moguće mijenjati veličinu pojasa. Rezultati su prikazani u tablici skupa s rezultatima testova polja formatiranim NTFSom s alokacijskom jedinicom od 4 kB.
Tablica 5-1: Rezultati testova na Windows 2000 Server Osu
5.3. Rezultati testova na operacijskom sustavu Linux
Na operacijskom sustavu Linux su provedeni svi testovi kao i na Windows 2000 NT Server, ali i više. Dodan je još jedan test koji je testirao rad RAID polja s ekstremno malim datotekama (od 32 do 64 kB). Budući da se na Linuxu može utjecati na veličinu pojasa, napravljene su 3 serije testova s različitim kombinacijama veličine alokacijske jedinice i jedinice datotečnog ext2fs sustava. Datotečni sustav podržava najveću alokacijsku jedinicu od 4 kB koja je najpogodnija za bilo koje stvarno polje (veće od 500 MB) pa se nije eksperimentiralo s veličinom alokacijske jedinice već je ona bila konstantno 4 kB. Svi testovi su provedeni na RAID polju koje je imalo veličinu pojasa 4 kB, 32 kB i 128 kB. Polje od 2 GB ima optimalnu veličinom pojasa od 32 kB pa su ti testovi napravljeni s istim parametrima kao i na Windowsima da bi se mogli usporediti s onim testovima koji su provedeni na Windows operacijskom sustavu. Testovi na RAID polju s veličinom pojasa od 4 te 128 kB su tu da se vidi kako veličina pojasa utječe na ponašanje polja i zato im je ukupna količina podataka koja se generira reducirana.
5.3.1. Testovi s datotekama veličine 5 MB
U tablici su prikazani rezultati testova s datotekama veličine 5 MB. Za vrijeme rada testova promatralo se ukupno te opterećenje sustava koje je uzrokovano programom za testiranje i RAID upravljačkim programom. Za vrijeme testova na polju s veličinom pojasa 32 kB glavni procesor je cijelo vrijeme bio zauzet 100 % tako da je normalan rad prilikom testiranja nemoguć. Kada su se zapisivali podaci u paketima od 64 kB RAID upravljački program je zauzimao oko 75 % procesorskog vremena dok je glavni program uzimao oko 15 %. Kada se zapisivalo u komadima od 500 B RAID upravljački program je uzimao od 55 % do 65 %, a glavni program od 15 % do 25 %. Kod čitanja procesor je većinu svog vremena trošio na glavni program od 50 % prilikom čitanja u paketima od 64 kB do 40 % kad se čitalo u komadima od 500 B. Za to vrijeme RAID upravljači program je opterećivao procesor s 10 do 20 %. Zanimljivo je da se isto opterećenje dobije prilikom korištenja polja s veličinom pojasa od 128 kB, dok je opterećenje sustava RAID poljem s veličinom pojasa od 4 kB puno manje. Nažalost pokazalo se da su i rezultati RAID polja s veličinom pojasa od 4 kB dosta lošiji od onih kad je veličina pojasa 128 te posebno 32 kB. Prilikom pisanja na polje s veličinom pojasa od 4 kB RAID upravljački program je opterećivao procesor oko 20 %, dok ga je glavni program opterećivao s 1 do 5 %. Prilikom čitanja opterećenje uzrokovano glavnim programom je bilo od 5 do 15 %, dok je u isto vrijeme RAID upravljački program uzimao oko 5% procesorskog vremena.
Tablica 5-2: Rezultati testova na Linuxu s datotekama veličine 5 MB
Graf 5-1: Utjecaj veličine pojasa na brzinu rada s datotekama od 5 MB
Na grafu Graf 5-1 su prikazani rezultati testova brzine koje RAID polje ostvaruje pri radu s datotekama veličine 5 MB. Iz grafa je lako uočljivo da RAID polju najviše odgovara veličina pojasa od 32 kB i da pri čitanju ostvaruje konstantno 9 MB/s. Kada je pojas veličine 4 kB polje ostvaruje do 7 puta lošije performanse tako da se na ovom primjeru vidi važnost ispravnog konfiguriranja polja.
5.3.2. Testovi s datotekama veličine od 100 kB do 1 MB
Test pokazuje sposobnosti rada RAID polja s malim datotekama. Opterećenja prilikom testiranja su slična onima koja se pojavljuju pri testovima s datotekama veličine 5 MB ali su u pravilu 5 do 10 % veća. Tako npr. RAID upravljački program uzima od 60 do 75 % procesorskog vremena prilikom pisanja dok se glavni program zadovoljava s 10 do 15 % za vrijeme testova s paketom od 64 kB i 15 do 20 % procesorskog vremena s paketom od 500 B. Opet je opterećenje sustava prilikom rada s RAID poljem veličine pojasa 4 kB bilo od 40 do 45% ali kao i u slučaju s datotekama od 5 MB rezultati nisu usporedivi s onima koje ostvaruju polja s veličinom pojasa 32 ili 128 kB.
Tablica 5-3: Rezultati testova na Linuxu s datotekama od 0.1 do 1 MB
Graf 5-2: Utjecaj veličine pojasa na brzinu s datotekama od 0.1 do 1 MB
Na grafu Graf 5-2 ja vidljivo kakav utjecaj ima veličina pojasa RAID polja na performanse prilikom čitanja i pisanja malih datoteka. Jedino polje s pojasom veličine 32 kB prilikom čitanja podataka u paketima od 64 kB pružiti performanse slične onima koje se javljaju pri radu s velikim datotekama. Radi sveukupno smanjenih performansi zbog rada s malim datotekama nije vidljiva velika razlika u brzini rada polja s različitim veličinama pojasa, osim u slučaju čitanja kod polja veličine pojasa od 32 kB. Iz testa je vidljivo da je pojas od 32 kB najpogodniji za polje u svim uvjetima rada s malim datotekama.
5.3.3. Testovi s datotekama veličine od 32 do 64 kB
Ovaj test pokazuje kako se RAID sustav ponaša kad se koristi u okolini koja zahtjeva čitanje i spremanje velike količine podataka koji se nalaze u malim datotekama (WEB Server). Zanimljivo je da je prilikom ovog testa ukupno opterećenje računala prilikom korištenja polja veličine pojasa 4 kB te 32 kB za čitanje bilo oko 30%. Prilikom pisanja RAID upravljački program koji je upravljao s poljima koja su imala veličinu pojasa od 32 kB i 128 kB je zauzimao procesor 40 do 60% vremena. Isti je prilikom čitanja podataka bez obzira na veličinu pojasa uzimao od 5 do 10 % procesorskog vremena. Bez obzira na operaciju kad se koristilo RAID polje s veličinom pojasa od 128 kB cijeli je sustav bio opterećen 100% te je rad drugim programima naravno bio jako otežan. Za sve testove koji su izvršeni se koristila veličina paketa od 1000 B i taj parametar nije mijenjan radi ekstremno male veličine datoteka koje su se generirale te čitale tijekom izvođenja testa.
Tablica 5-4: Rezultati testova na Linuxu s datotekama od 32 do 64 kB
Graf 5-3: Utjecaj veličine pojasa na brzinu s datotekama od 32 do 64 kB
Na grafu Graf 5-3 su prikazane performanse čitanja i pisanja datoteka veličine od 32 do 64 kB na poljima s različitom veličinom pojasa. Vidi se da je RAID polje jako opterećeno s malim zahtjevima tako da veličina pojasa praktično ne utječe na performanse koje polje isporučuje pri radu s ekstremno malim datotekama. Zanimljivo je da polje s pojasom od 4 kB daje najbolje rezultate čitanja na ovom testu.
5.4. Komentar rezultata
Operacijski sustav Windows NT 2000 Server je na testu pokazao da su mu ukupne performanse RAID podsustava nešto manje nego na operacijskom sustavu Linux kako se vidi na grafu Graf 5-4. Problem je na Windowsima u međudjelovanju upravljačkog programa za RAID polje te onog koji se brine za međuspremnik za diskove. Prilikom pisanja podataka na RAID polje ti podaci se spremaju u međuspremnik što je logično. Međutim, problem se javlja zbog toga što upravljački program ne želi spremiti te podatke na disk kad mu to kaže korisnički program već kad to njemu odgovara, odnosno kad se zatvori datoteka u koju se pisalo. Ova taktika je jako učinkovita ako je količina podataka koja se sprema na disk manja, npr. do 300 MB. U tom slučaju upravljački programi operacijskog sustava nakon završetka rada programa postupno spreme svoj sadržaj na disk, a za vrijeme samog spremanja podataka od strane korisničkog programa dobije se osjećaj velike brzine rada RAID polja. Problemi nastaju ako to kasnije snimanje uzrokuje smetnje u radu sustava jer samo pisanje na RAID polje opterećuje procesor oko 40 % pa korisnik nakon završetka rada programa ima neugodan osjećaj jer mu je cijeli sustav još neko vrijeme usporen, a to se posebno odnosi na diskovni podsustav koji tada dobiva podatke koje sprema. Druga loša situacija za ovakvu strategiju je slučaj kad se spremaju velike količine podataka. Tada u jednom trenutku dolazi do gomilanja zahtjeva za operacijama pojedinog diska i oni se u takvim uvjetima "guše" i zbog toga cijeli sustav pati jer cijelo vrijeme dolaze novi zahtjevi, a sustav je već zagušen zbog toga što se nije odmah počelo stvarno spremati podatke na disk. Ovaj efekt je lako uočljiv ako se prilikom rada testova pokrene program Performance Monitor koji je ugrađen u operacijski sustav te se promatra parametar Physical Disk Current Disk Queue Length. Tada se da vidjeti da je na početku testiranja diskovni sustav malo ili nikako opterećen i onda naglo dolazi do zagušenja kojeg se najsporiji disk ne može riješiti, a brži diskovi budući da su sihronizirani s sporijim manje ili više uspješno rješavaju svoje probleme s zagušenjem.
Slika 5-9: Opterećenje diskova pisanjem na Windows 2000 Server OSu
Slika 5-9 prikazuje da disk označen plavom bojom koji je najsporiji u RAID konfiguraciji ima prosječno 7.33 zahtjeva koji čekaju na njegovu obradu dok je maksimum tih zahtjeva 10. U pomoći oko konfiguriranja RAID polja u Windows operacijskom sustavu piše da ovaj parametar u polju koje radi ne bi trebao biti veći od 2 puta broja ploča od kojih se svaki disk sastoji. Nažalost nisu svi diskovi bili iste brzine da se vidi kako u takvim uvjetima rade upravljački programi pod Windowsima, ali isti su uvjeti vrijedili za programe pod Linuxom. Prilikom čitanja opterećenje diskova je "normalno" jer naravno ako se žele postići što bolje performanse onda se podaci koje traži program moraju odmah pročitati a na programima za upravljanje međuspremnicima ostaje da procijene koliko još podataka žele pročitati u nadi da će sljedeći zahtjev za čitanje biti među tim podacima koje su pročitali i naravno kako da pospješe postotak pogodaka koje podatke još treba učitati.
Slika 5-10: Opterećene diskova prilikom čitanja na Windows OSu
Nažalost cijena jednostavnosti pri instaliranju i kreiranju RAID polja se plaća na mogućnostima podešavanja istog pod operacijskim sustavom Windows. Tako nije moguće podesiti veličinu pojasa RAID polja, a kako ćemo vidjeti taj parametar jako utječe na performanse Linux RAID polja. Zbog ovoga smo prepušteni na milost čarobnjaka koji stvara RAID polje, da on ocijeni na temelju veličine particija koja je optimalna veličina pojasa. Problem nastaje ako nama treba drugačija konfiguracija zbog specifičnih potreba na sustav, a čarobnjak naravno to ne prepoznaje. Prilikom promjene veličine alokacijske jedinice kojom je RAID polje formatirano rezultati su jako malo varirali tako da je praktično svejedno s kakvom alokacijskom jedinicom formatiramo to polje što se tiče performansi RAID sustava. Opterećenje sustava je zavisilo od operacije koja se obavlja a kretalo se prilikom čitanja velikih datoteka od 10 do 20% do velikog 100% opterećenja koje se javljalo prilikom čitanja i pisanja malih datoteka. Proces pisanja velikih datoteka je zauzimao oko 40 % procesorskog vremena. Za vrijeme rada testova operacijski sustav je bio upotrebljiv, ali naravno operacije s diskovima su bile jako usporene i praktično nemoguće. Operacijski sustav Linux nema upravljački program čiji su se tvorci kockali s količinom podataka koje korisnik koristi prilikom normalnog rada s diskom pa upravljački program odmah zapisuje podatke koje je dobio na disk. Naravno da i on ima mali međuspremnik ali u odnosu na ponašanje na Windows operacijskom sustavu zagušenja su puno manja. S pravilnom podešenim RAID poljem rezultati su bolji od onih pod Windows operacijskim sustavom, a to se jasno vidi na grafu Graf 5-4 na kojem je napravljena usporedba rezultata testova Linuxa i Windowsa.
Graf 5-4: Usporedba brzine rada na Windows i Linux Osu
Problem predstavlja to što je neiskusnom korisniku jako teško instalirati te podesiti ispravno RAID polje pod Linuxom i taj proces stvarno zahtjeva iskusnog korisnika. Budući da je moguće mijenjati sve parametre RAID polja testovi su pokazali kako neodgovarajuće postavljena veličina pojasa loše utječe na performanse RAID sustava. Rezultati loše podešenog polja su 3 puta lošiji od onog optimalnog. Nažalost prilikom rada RAID upravljački program pod Linuxom zauzima jako puno procesorskog vremena te je rad na takvom sustavu neugodan. Možda se ovaj nedostatak na dvoprocesorskim sustavima može zanemariti, ali ako već postoji potreba za 2 procesora onda nije problem uložiti nešto novaca u kupnju sklopovlja u kojem je realizirano upravljanje RAID poljem. U slučaju gubitka jednog diska oba operacijska sustava postaju praktično neupotrebljiva dok ne završi proces regeneracije podataka koji može trajati dosta dugo, zavisi koliko se podataka nalazilo na diskovima.
6. ZaključakSvrha ovog rada bila je usporedba ostvarenja RAID 5 sustava na operacijskim sustavima Linux te MS Windows NT 2000 Server. Prilikom instaliranja dolazi se do zaključka da je instalacija RAID sustava lakša i pouzdanija na Windows 2000 operacijskom sustavu, ali te nedostatke Linux nadoknađuje u mogućnosti preciznog konfiguriranja. Nažalost, postupak instaliranja RAID polja pod Linuxom je daleko od jednostavnosti čarobnjaka Windowsa prvenstveno zbog problema koji se pojavljuju prilikom svakog koraka procesa, te je zbog toga preporučljiv samo iskusnim korisnicima. Linux ima bolje implementiran upravljački program za rad s RAID poljem i ne pribjegava trikovima da bi se dobio dojam bržeg rada polja nego što je u stvarnosti. Pravilno podešeno RAID polje pod Linuxom je brže u svakom testu od istog pod Windowsima. Obje verzije upravljačkih programa znatno opterećuju sustav prilikom operacija nad poljem i zbog toga je teško preporučiti ovakav oblik korištenja RAID polja. Za ozbiljnu svakodnevnu upotrebu je potreban RAID upravljački sklop ili sustav s stvarno jakim i po mogućnosti neopterećenim procesorom ili višeprocesorski sustav. 7. Popis literature
[1] Fibre Channel RAID Storage Performance, dostupno na Internet adresi: http://www.dell.com/us/en/biz/topics/vectors_1999-fcraidpe.html , svibanj 2001. [2] Pomoć u operacijskom sustavu MS Windows NT 2000 Server, RAID poglavlje [3] Linux Software-RAID-HOWTO, Linux Mandrake 8.0 CD, dostupno na Internet adresi: http://ostenfeld.dk/~jakob/Software-RAID.HOWTO/ [4] RAID Solutions for Linux, dostupno na Internet adresi: http://linas.org/linux/raid.html , svibanj 2001. [5] Software-RAID-0.4x-HOWTO, Linux Mandrake 8.0 CD [6] The RAID Tutorial, dostupno na Internet adresi: http://www.ecs.umass.edu/ece/koren/architecture/Raid/raidhome.html , svibanj 2001. [7] Benchmark for RAID configurations, dostupno na Internet adresi: http://www.cgd.ucar.edu/gds/thibaud/fs-bench/fs-bench.html#DB_TXT , svibanj 2001. [8] Thomas Pabst, Fast and Inexpensive - Promise's FastTrak66 IDE RAID-Controller, dostupno na Internet adresi: http://www6.tomshardware.com/storage/00q1/000329/index.html , svibanj 2001. [9] Microsoft Corporation, Win32 Programmer's Reference, Borland C++ Builder 5.0 CD [10] B. Motik, J. Šribar, Demistificirani C++, Element, Zagreb, 1997.
|