WPA je donijelo tijelo pod imenom Wi-Fi Alliance, koje se sastoji od proizvođača mrežne opreme, u suradnji sa IEEE. WPA je nastao kao odgovor na uočene probleme u WEP-u i pri dizajnu se pazilo da se uklone svi nedostatci, a da se pritom i zadrži kompatibilnost sa postojećom mrežnom opremom. WPA koristi TKIP( Temporal Key Integrity Protocol ) za enkripciju i 802.1X standard sa nekim od uobičajenih EAP protokola za autentifikaciju. Novost je i uvođenje MIC-a ( Message Integrity Check znanog kao i ''Michael'' ) kako bi se spriječilo krivotvorenje paketa. TKIP će biti opisan u slijedećem poglavlju. Enkripcija se, zbog kompatibilnosti, vrši sa RC4 algoritmom.

Prednost WPA je da se može, bez većih troškova, ugraditi i u sadašnju mrežnu opremu. Dovoljno je instalirati nove pogonske programe u pristupnim točkama i klijentskim mrežnim karticama kako bi se prešlo na novi standard. Ukoliko se kupuje nova oprema važno je da ona podržava WPA. Velike korporativne mreže potrebno je i nadopuniti RADIUS poslužiteljem kako bi se autentifikacija mogla vršiti pomoću 802.1X standarda. Također je potrebno i odabrati tip EAP-a koji će se koristiti. No kako velike mreže imaju mnogo klijenata neki proizvođači omogućavaju rad u tzv. miješanom načinu u kojemu se koriste i WEP(klijenti koji nisu instalirali nove pogonske programe svojih mrežnih kartica) i WPA. No preporučuje se da ta faza prelaska bude čim manja kako bi se postigla najbolja sigurnost. Za male kućne i uredske mreže predviđeno je da se autentifikacija vrši preko dijeljenih ključeva kako ne bi morali ulagati u RADIUS poslužitelj.

Može se reći da je WPA jedan korak dalje prema boljem i potpunijem standardu koji bi osiguravao bežične mreže. Donosi mnoga poboljšanja uz prihvatljive materijalne troškove. Puno je isplativiji od današnjih IPsec rješenja i bolji jer radi na drugom sloju OSI modela.