Osnovni protokol je prikazan na
slici dolje i osnovni nedostatk mu je taj da banka može
pratiti transakcije koje obavlja kupac tj. postoji mogućnost
dovođenja u vezu određenog kupca sa nekim porizovdom
te stvarati .log datoteke ili pamtiti u bazi sve transakcije
kupca.
Pretpostavimo da su sudionici transakcije plaćanja
elektroničkim novcem kupac, trgovac i banka te da se radi
o on-line sustavu plaćanja elektroničkim novcem.
On-line sustav znači da se provjera valjanosti elektroničkog
novca obavlja odmah nakon što trgovac primi elektronički
novac od kupca. Suprotno on-line sustavu razlikujemo off-line
sustav plaćanja elektroničkim novcem u kojem se
provjera elektroničkog novca odgađa za kasnije. Da
bi se provjera obavila, novac se prosljeđuje banci.
Detaljniji opis provjere elektroničkog novca slijedi u
poglavlju 3.2.
Slika 3.1 prikazuje
kretanje zahtjeva za kupnjom te protok elektroničkog
novca i kupljene robe između pretpostavljenih sudionika
transakcije.
Šest koraka sa slike 3.1
mogu se grupirati u tri faze. Prva faza predstavlja podizanje
elektroničkog novca s bankovnog računa:
- kupac
šalje zahtjev banci za određenom količinom
elektroničkog novca (korak 1.)
- banka
oblikuje elektroničku novčanicu te ostavlja
digitalni potpis
- banka
šalje elektroničku novčanicu kupcu te
umanjuje njegov račun (korak 2.)
U drugoj fazi obavlja se
plaćanje odabrane robe:
- kupac
šalje elektronički novac trgovcu (korak
3.)
- trgovac
provjerava digitalni potpis banke na primljenoj novčanici
Treća faza
transakcije predstavlja provjeru elektroničkog novca od
strane banke i isporuku robe kupcu od strane trgovca:
- trgovac
šalje elektroničku novčanicu banci (korak
4.)
- banka
provjerava potpis na novčanici
- banka
uspoređuje serijski broj novčanice s postojećima
u bazi uporabljenih elektroničkih novčanica
- banka
unosi serijski broj novčanice u bazu uporabljenih novčanica
- banka
povećava račun trgovca
- banka
šalje odgovor trgovcu (korak 5.)
- trgovac
šalje kupljenu robu kupcu (korak 6.)
Prilikom potpisivanja
elektroničke novčanice u prvoj fazi, banka može
zapamtiti vezu serijskog broja na novčanici i osobe koja
je podigla novac, dakle kupca. Naknadno primanje iste te novčanice
omogućuje banci praćenje transakcije koju je
prethodno pokrenuo kupac. Opisani nedostatak protokola plaćanja
elektroničkim novcem rješava se mehanizmom slijepog
potpisa koji onemogućuje banku da dovede u vezu podizanje
elektroničke novčanice s njenim deponiranjem. Time
će biti ostvarena anonimnost kupca dok će banka biti
sigurna u valjanost elektroničke novčanice.
Protokol sa slike 3.1
predstavlja osnovni protokol u šest koraka. U tih šest
koraka opisani su osnovni dijelovi transakcije: podizanje
novca iz banke, plaćanje odabrane robe te provjera
elektroničkog novca i isporuka kupljene robe. Svih šest
koraka bit će osnovni i neizbježni dijelovi protokola
plaćanja elektroničkim novcem koji se opisuju u
ostatku diplomskog rada.
|