Kako se računala u bežičnim mrežama povezuju Postoje tri vrste antena koje se koriste danas u mrežama: omnidirekciona, ravna i usmjerena (Yagi ) antena. One pokrivaju različito područje i utječu na veličinu ćelija. Vrste antena i područje propagacije signala svake pojedine antene je prikazano na slici :

Prema standardima najveća snaga odašiljača ne smije prelaziti 36 dBm, a računa se pomoću slijedećeg izraza:

EIRP = snaga predajnika + pojačanje antene - gubitak u kabelu

gdje je EIRP (Effective Isotropic Radiated Power) efektivna snaga koju izrači antena kroz medij jednake gustoće u svim smjerovima. Posljedica ovoga je činjenica da pristupne točke imaju ograničeno područje pokrivanja(tj. ćelija ima ograničenu veličinu). Prilikom dizajniranja same bežične mreže unutar nekoga područja potrebno je provesti korjenit pregled područja i tako utvrditi optimalnu vrstu antena koje će se koristiti i dovoljnu snagu, vodeći računa o svim ograničenjima. Također se mora uzeti u obzir da je frekvencija, koju koriste mreže po standardima 802.11b i 802.11g, od 2.4 GHz nelicencirana pa se može dogoditi da dođe do interferencije sa bežičnim telefonima(i drugim uređajima koji rade na istoj frekvenciji) što može dovesti do uskrate usluge (Denial Of Service). Također je dobro pretpostaviti da potencijalni napadač može imati bolju i osjetljiviju opremu nego što je propisana standardima što proširuje područje dosega mreže, a time i potencijalne opasnosti.

Ukoliko se ne vodi računa o gore navedenim stvarima moguće je da signal dopire i izvan fizičkih granica organizacije kojoj mreža pripada što otvara mogućnosti za tzv. napad s parkirališta (eng. parking lot attack ). Ovaj napad je prikazan na slijedećoj slici: