Postoje dva osnovna načina ostvarivanja bežičnih mreža. Odabir neke od njih ovisi o potrebama i mogućnostima korisnika.

Ad hoc mreže

Standard definira ovaj način povezivanja kao Independent Basic Service Set (IBSS).

Mreža ovoga tipa uspostavlja se direktno između dva ili više računala Ograničavajući faktor je ovdje to što sva umrežena računala moraju biti u relativno malom prostoru poradi male snage njihovih antena. Ovakav tip mreža se uglavnom ne koristi.

Strukturirane mreže

Standard definira ovaj tip mreže kao Basic Service Set (BSS). U ovom načinu rada klijenti komuniciraju preko pristupnih točaka( acces point ). Pristupne točke su uređaji preko kojih klijenti mogu dobiti pristup mreži(slika 2.4). Prednost ovoga rješenja leži u tome što dopušta veću fleksibilnost u radu kao i veće dosege samog signala te bolju kvalitetu.

Osnovno područje rada pristupne točke je prostor koji je pokriven signalom, a često se naziva i mikroćelijom(slika 2.3). Taj prostor se može povećati dodavanjem drugih pristupnih točaka. Pristupna točka se pomoću prikladnih uređaja(preklopnik, koncentrator) povezuje na Ethernet i ona komunicira sa svim uređajima unutar svoje ćelije. Pristupna točka upravlja cijelim mrežnim prometom. Ukoliko je potrebno proširiti područje pokrivanja može se dodati još pristupnih točaka čime nastaje prošireno područje rada. Preporučuje se da proširena područja uključuju 10-15% prekrivanja da bi korisnici bez gubljenja signala mogli prelaziti iz jedne u drugu ćeliju.

Za dobivanje najboljih performansi potrebno je osigurati da granične pristupne točke rade na drugačijim frekvencijskim pojasevima jer, u suprotnom, može doći do interferencije što degradira performanse u području preklapanja signala.

Klijent mora sa pristupnom točkom uspostaviti vezu da bi mogao biti član mreže. Proces pristupanja mreži može se prikazati konačnim automatom na slijedećoj slici:

Za prelazak iz stanja u stanje klijent i pristupna točka izmjenjuju poruke koje se zovu upravljački okviri (managment frames). Sve pristupne točke u fiksnim vremenskim intervalima odašilju upravljački okvir (beacon frame) koji signalizira klijentima postojanje pristupne točke. Kada se klijent želi spojiti na mrežu on osluškuje signal(na svim frekvencijskim pojasevima) i čeka upravljačke okvire koje odašilju sve pristupne točke koje su mu u dometu. Tada klijent odabire kojoj se pristupnoj točci želi pridružiti. Nakon toga klijent i odabrana pristupna točka izmjenjuju nekoliko upravljačkih okvira i ulaze u proces pridruživanja. Postoje dva standardizirana načina autentifikacije korisnika: otvorena autentifikacija i autentifikacija dijeljenim ključem i bit će opisani kasnije. Nakon što klijent prođe autentifikaciju pomiče se u drugo stanje. Odašilje upravljački okvir kojim zahtjeva pridruživanje mreži(tj. ćeliji) i tek kada mu pristupna točka odgovori sa drugim upravljačkim okvirom on prelazi u treće stanje i konačno dobiva pristup mreži.