Digitalni certifikat je digitalno potpisani dokument koji povezuje javni ključ s osobom kojoj pripada (vlasnikom javnog ključa). Uveden je iz tog razloga što sudionici u komunikaciji, da bi uopće mogli komunicirati, moraju na neki način doznati ključeve svojih partnera. Osim toga, moraju biti uvjereni da partneri nisu uljezi koji se lažno predstavljaju. Ideju digitalnog certifikata predložio je L. Kohnfelder 1978. godine. Certifikat se digitalno potpisuje da bi se osigurao njegov integritet, koji jamči potpisnik. Norma X.509 određuje format zapisa i semantiku pojedinih polja certifikata. Osim toga navodi numeričke identifikatore pojedinih polja i normira neka proširenja. Također navodi metodu opoziva certifikata, načine provjere i nabraja podržane kriptografske algoritme. Formalni opis certifikata dan je ASN.1 zapisom, a kodiranje se izvodi izdvojenim pravilima.