Ljudi su oduvijek željeli zaštititi svoje privatne informacije, slike, pisma ili nešto drugo, što nisu željeli da vide drugi ljudi bez njihovog odobrenja. Metode zaštite bile su razne, ali sve su se svodile na jedan jednostavan princip. Ako je netko želio ukrasti ili vidjeti informacije, morao je fizički doći do mjesta gdje su se čuvale. Dakle, dovoljno je bilo zaštiti mjesto čuvanja, bila to neka škrinja ili knjižnica.
Pojavom modernih tehnologija, postalo je moguće ukrasti informaciju bez fizičkog pristupa mjestu čuvanja. Postalo je moguće kopirati informaciju, sliku ili pismo, tako da se nikad ne primijeti da je ukradena, jer u biti i nije, još uvijek je tamo. Polako su se počele razvijati sve maštovitije i naprednije metode zaštite, te sve maštovitiji i napredniji načini probijanja tih zaštita, ali još uvijek vrijedi isti princip. Tko ima ključ, bilo fizički ili virtualni, ima pristup vašim podacima.
Sve se više i više pozornosti i napora koncentrira na mrežnu sigurnost računala, tako da skoro svi danas imaju instalirane vatrozidove (eng. firewall), antivirusne alate i još gomilu drugih zaštita zbog kojih misle da su sigurni. Ali najveća prijetnja za prosječnog korisnika ne dolazi izvana. Zašto bi netko htio ukrasti informacije na računalu običnog čovjeka, ako ga ne poznaje? I tu leži najveća opasnost, krađa informacija od strane ljudi koje poznajemo, od strane zaposlenika, ukratko od svih koji imaju pristup našem računalu, makar na kratko vrijeme.
Ovaj će seminar pokušati dati odgovor na pitanje kako se zaštititi od takvih napada, analizirajući njihove metode i slabosti na kojima počivaju. Ali najveća slabost računalnog sustava je čovjek koji ga kontrolira, te je potrebno da on promijeni svoje navike i počne primjenjivati neka osnovna načela sigurnosti.